ZAGLEDAJ SE DUBOKO U PRIRODU
I SVE ĆEŠ BOLJE RAZUMJETI
Poseban osjećaj stvori buđenje jutra 30.04.2016. god., pomišlju posjeta NP „Paklenica“, mene kao djelatnice NP „Krka“ i učenice planinarske škole PD „Promina“. Mislima se isprepliće sadašnjost stvorena prošlošću... Bude se studentski dani u Zadru, koje su mi uljepšavali posjeti Velebitu, gdje zavoljeh planinarenje pod vodstvom cijenjenog profesora Daniela Nečasa – Hraste i PD „Paklenica“. I ta klica, davno posađene ljubavi prema planini svojim me rastom dovede do želje za traženjem daljnih doživljaja na planinama.
Na putu prema Kistanjama hvatamo iz auta sliku veličanstvenih lukova, ostataka zapovjedne zgrade vojnog logora rimske vojske Burnuma – sjeverni dio NP „Krka“. Pod vodstvom Anite Sirovice i Viktora Šiklića, ljubitelji planina, nas 20-tak, što učenika, što članova društva iz Drniša i Knina nalaze se u Kistanjama u 8.30h i kreću preko Ervenika put Obrovca, Starigrada do krajnjeg odredišta, srca NP „Paklenice“ - planinarskog doma „Paklenica“. U ugodnom društvu svojih nekadašnjih učenika latinskog jezika i kolegice iz društva vozim se ususret zajedničkom učenju „planinarskog“ jezika. Usputni pogledi nam zastaju na prirodi, stadima ovaca, dok nam poglede u daljini stalno kradu gole padine Velebita koje se strmo obrušavaju prema moru. U Starigrad stižemo za nekih 1h vožnje. Ispija se kavica s članovima društva – polaznicima alpinističke škole Josipom Gverićem i Krešimirom Duranom.
Oduševljenje izletom tim je veće spoznajom što se isti dan u najznačajnijem hrvatskom penjačkom centru, poznatom i izvan granica Hrvatske održava IV. Izdanje Paklenica TRAIL UTRKA u sklopu XVII. Međunarodnog susreta penjača i HISTERIA NOVA VERTICAL DANCE PAKLENICA ICD 2016. (spoj sportskog penjanja i plesne umjetnosti).
Od ulaza u park vozimo se 2 km., a od parkirališta punog auta do doma šetnja traje oko 2h. Kretanje je bogato ispunjeno dojmovima i pogledima na penjače, trkače, izletnike, stijenje, slapove, jezerca, šume, livadice, cvijeće, poučne tekstove i fotografije o povijesti, biljnom i životinjskom svijetu parka. Kanjon Velike Paklenice duljine 14 km. ostavlja impozantan osjećaj, a pogotovo stijena Anića kuk 712 m/n, koju pohode samo najodvažniji penjači. Penjalište raspolaže s gotovo 400 penjačkih smjerova različitih težina i dužina. Prolazimo klancem ispod Anić kuka i izlazimo do Anić luke 250 m/n. Prolazimo pored napuštenih mlinica, hladne pitke vode, odmaramo na odvojku za Manitu peć i nastavljamo dalje u smjeru Lugarnice, koja je preuređena u ugostiteljski objekat. Dok nas čitavom stazom prati žuborenje potoka Velika Paklenica presreću nas sudionici utrke sve do posljednjeg i strmog dijela kamenite staze do doma. Prelaskom drvenog mosta optočenog mnoštvom drveća i zelenila otvara se pogled na prekrasni dom sa crvenom ogradom PD „Paklenice“. Srdačno nas dočekuju domaćini Dalibor i Korana. Ispred doma nalazimo prostranu terasu sa mnoštvom izletnika. Dom je na 480 m/n, s otprilike 50-tak ležajeva, kuhinjom, električnom energijom, tekućom vodom...
U opuštenoj atmosferi, okrijepljujemo se kavom, sokom, sendvičima, a neki poput kolege Dalibora i pravim planinskim zdravim obrokom. Uz vještog planinarskog vodiča Viktora ponavljamo već naučene zanimljive čvorove i učimo nove. Zajedničkim slikanjem stavljamo pečat izletu i uz međusobno uvažavanje razmjenjujemo konstruktivno pozitivne dojmove o izletima i cjelokupnoj školi.
U povratku srećemo penjače iz Njemačke koji su bili na Anića kuku i razgovaramo s njima. Spustivši se u kanjon kroz nekih 1.30h, zastajemo prikovani pogledima u hrabrost malene djevojčice koja se pred nama spuštala niz stijenu.
Čuvajući u sebi doživljaje izleta i iznoseći ih riječima i slikama već priželjkujemo nove izlete. Svatko od nas zagledao se i ovaj put duboko u prirodu, u ljude, u ovu hrabru djevojčicu kako bi mogao što bolje razumjeti prirodu, samog sebe i sve oko sebe.
tekst: Daliborka Šego
slike: Ivana Rakić & Daliborka Šego
