Nakon subotnje večeri i kiše, nedjelja je osvanula idealna za izlet u planinu. Kreće se na Omišku Dinaru i njen vrh Kula (864m). Polazimo u 7 i 30 h sa parkirališta netko sa kombijem, netko sa autom. Sa nama u ekipi su i Pavle i Nika koji su završili malu planinarsku školu i njihova sestra Marta (2,5 god). Nakon što smo ostavili kombi i auto na parkiralištu u mjestu Borak krećemo u avanturu. Blato i voda koja se slijevala nagovjestili su da uspon neće biti lagan. Korak po korak i pomalo odmora uspijemo savladati prvi dio uspona i stižemo do planinarskog skloništa u izgradnji. Malo duži odmor i krećemo na drugi dio uspona, ali bez Marte, Pavla, Nike i njihovih roditelja. Uspon je strašno strm i naporan, ali smo i to savladali i stižemo na vrh Kula gdje nas je dočekao očaravajući pogled i zaboravljamo na umor jer jednostavno ne znamo na koju stranu bi prije pogledali ispred nas Brač iza njega u daljini Hvar ili pak na drugu stranu na Omiš ili Mosor. Opet malo odmora i naravno po koja slikica i povratak nazad. Spust ništa lakši od uspona. Kod skloništa malo odmora i nastavak dalje prema cilju. Nitko više ne obraća pažnju na blato i vodu, umor je napravio svoje i jedva čekamo spustiti se. Stižemo na cilj , gdje nas čeka mala Matra sa kiflicama da malo podignemo šećer. Ekipa bili ste za čistu peticu. I na kraju priroda se ne može opisati, prirodu treba doživjeti !