A kako započeti ovaj izlet? Odkud krenuti? Možda najbolje od početka.
Višegodišnji plan je bio otići na Grossglocner uz planove ovakve i onakve, samo što se nikako nije izrealizirao ... sve do sad. Ove godine idemo i gotovo složili smo se u društvu. Datum isplaniran, smještaj sređen, samo još napuniti ruksake, ponijeti dobre volje, koji €urić i možemo put Austrije.
Izgledalo je to u petak ujutro na autobusnom kolodvoru u Drnišu kao da idemo na 10 dana, a ne 3 dana. Puni ruksaci, male torbe, užad, cepini, dereze, gojzerice, štapovi i ine stvari.
Iz našeg planinarskog društva će nas 12, tu je i prijatelj Bere iz susjedne nam Vrlike, ''HPD Zolj'', Bocko ekstrem iz Makarske, ''SAK Ekstrem'' te u Karlovcu ćemo pokupiti Bojana i Darka, dugogodišnje prijatelje iz ''HPD Vinica'' i ''PD Dubovac''.
Putovanje s našim zmajem nam očekivano nemože biti dosadno, od Nade s svojim pošaljicama, preko zastoja na autoputu, hadžiba, tek izraslih brčića, Jasenica pa sve do bureka, sladoleda i žige-žage u kombiju :) pa onih 14h u autima brže su prošli nego što sam mislio. Doduše malo vruće, ali izdržalo se.
Kako smo se približavali cilju penjući se zelenim proplanicima Austrijskih brda i planina uredno pokošenih na 3cm :) na jednom netko ugleda vrh nalik na Grossglockner. Je? Nije? Ma je, to je taj. Tamo ćemo sutra. Već je oko 20h, stižemo na parking prepun automobila, pitamo se di smo mi ovo došli? Jesmo li na pravom mjestu? Ipak da. Puno planinara iz cijele Europe. Vadimo stvari iz auta i idemo pl.stazom strmo prema Lucknerhütte (2241m n/v), tu ćemo biti smješteni sljedećih par dana. Večerica, pivica, raspremanje stvari i možemo ići spavati.
U subotu nas čeka naporan dan, pogotovo kolege koji su penjali Grossglockner (3798m n/v) i to alpinističkim smjerom. Za njih je ustajanje prije 5h, a mi ćemo u ''12h pa nalagano s noge na nogu oko jezera šta bi Zele reka''. Ipak nismo toliki marendaši, ovo je naravno bila zezancija, ustajemo se u 7h, marendica i uspon može početi, pa do kud ide, ide. Cilj je min. 3000m n/v.
Uz predivne vizure okolnih planina, vrijeme iznenađujuće dobro, ugodnih 12°C te Gross-a koji nad svima njima bdije, rijeka što se slijevaju na sve strane niz padine okolnih brda i nebroj planinara što idu gore-dolje nakon svega cca. 2h dolazimo do Štrudle, točnije Stüdlhütte (2801m n/v) odlično opremljenog, prostranog i nadasve funkcionalnog doma s vrhunskom lokacijom gdje ćemo nakon kratkog predaha nastaviti dalje prema vrhu tj. glečeru. Sat i pol uspona i stižemo do ledenjaka Koednitzkkees (cca. 3000m n/v) ... ispod nas nabujala rijeka, a iznad leda kamen crne boje, na izgled kaoda je posut kristalićima. Pravo lip, neda gledat' u sebe pa smo pored svoga kamena u Dalmaciji ponili bar 2kg kući :)
Već je debelo priko 3000m n/v i mi smo svoj cilj ispunili, sada možemo i nazad. Sritni i zadovoljni bacamo fotke vadi se piva iz ruksaka, doduše topla, ali zato je pod nogama ledenjak i u svega 3min. žujina termoetiketa je poplavila :) Uživanje u suncu, predivnom krajoliku, nigdje oblačka, samo pokoji paraglajder koji kruži oko samog vrha pravo je punjenje baterija. S noge na nogu krećemo nazad prema Štrudli di ćemo uživati još koji sat na suncu a u samo predvečerje prema Lucknerhütti gdje ćemo večerati i uz prepričavanje proteklog dana ići na spavanje.
A di su nam ekstremi?
Oni su u ranu zoru došli do Stüdlhütte (2801m n/v) te dalje alpnističkim smjerom, Stüdlgrat (cca. 500m, III do IV ,A0) preko ledenjaka Teischnitzkkees idemo u navezu a onda ulazu u smjer, počinje penjanje. Po strmim, ali većinom suhim stjenama stižu do Frühstücksplatza (3550m n/v) što bi u prijevodu značilo ''mjesto za marendanje'', pitanje je jesu li baš tu marendali ili ne, ipak je riječ o ekstremima, a ne kojekakvim marendašima :) S tog mjesta dalje u navezu i penjanje. Daljnjim usponom po grebenu sve se više otvara pogled na na sve strane. Jednom riječju neopisivo, treba doživiti kako mi je Krešo rekao. Još koji klin okačiti i na vrhu su. Već je oko 16h. Nezaobilazno fotografiranje s Drniškom zastavom i lagano nizbrdo via normale preko pl.doma Erzherzog Johann-Hütte (3454m n/v) gdje ćemo i spavati. Na spustu očekivano dosta planinara pa možda ona Bockova da treba postaviti semafor ili kružni tok nije nimalo suluda ideja :)
Večera i spavanje. Ujutro prije polaska prema sajli te dalje preko ledenjaka Koednitzkkees preko Štrudle, Lucknerhütti po stvari te u konačnici prema parkingu di ih ostatak ekipe čeka vidili su i zabilježili spašavanje unesrećenog alpiniste sa Stüdlgrata. Povratak prema autu, zatim se nalazimo s ostatkom ekipe u Kalsu te sretno, ispunjeno i puni utisaka putujemo dalje preko Lienza, karavanki, Ljubljane i Karlovca prema Dalmaciji i Drnišu. Trodnevni izlet upotpunili su Nada, Darija, Marina, Taja, Antonela, Tomi, Mlađo, Krešo, Viktor, Zoran, Roko, Bocko, Bere, Bojan, Darko i moja malenkost. Do sljedećeg izleta zdravi i veseli bili. :)
tekst: Gverić Ante
