01.12.2013. MALI MAGLAJ-VRDOVO

             Dan za odluku, ZA ili PROTIV! Glasam ZA i spremna sam za odlazak na planinu. Cilj ovog puta bio je Mali Maglaj -1455m, Dinara.

            Okupljanje je bilo na autobusnom kolodvoru u 7.30min. Stigla nam je ekipa iz PD Sv. Jere iz Skradina, njih četvero ( Krešo, Mirjana, Darko i Murte ) i nas šestero ( Anita, Marina, Nada, Darija, Paško i ja ) spremni krećemo prema Zelovu. Tu nas je čekao Jozo i pod njegovim vodstvom, preko Hrvaca, Rumina i Gornjeg Bitelića, stižemo na visoravan Vrdovo i dalje makadamom, nekih 3 km,te stižemo do Pl. doma Sv. Jakov ( 1001m).

             Jaka bura nije bila gostoljubiva prema nama, ali je zato u pl. domu već vladala slavljenička atmosfera. Naime, obilježavala se 19. obiteljnica vojne akcije „Zima 94“.

            Operacija „Zima 94“ odvijala se u razdoblju od 29.11. do 24.12. 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. Akcija je bila od presudne važnosti  i uz  „Oluju“ je najznačajnija akcija koja je označila slom srpskih snaga i koja je pridonijela konačnom  oslobođenju Hrvatske.

            Planinarski dom Sv. Jakov, lijepo je uređen, na kratko smo se zaustavili i unatoč jakoj buri,  odlučili smo se ZA uspon na Mali Maglaj. Markacije kreću odmah od pl. doma i nakon 30min hoda, nalazi se putokaz sa smjernicama za Troglav, Debelo brdo i Mali Maglaj. Nastavljamo dalje, uspon nije težak, ni strm, ali bura je zato pokazala svu svoju snagu. Na mjestima je bilo oko 30ak cm snijega pa smo stavili i gamaše,  iako nismo toliko ni upadali u snijeg, jer ga je bura „zabetonirala“ i tako stvorila čvrstu podlogu pod nogama. Na vrh stižemo točno za 2 sata. Sklanjamo se od bure u sklonište , koji je za vrijeme Domovinskog rata bio bunker.

             Na samom vrhu izgrađen je veliki kameni križ, podignut u spomen na poginule branitelje u Domovinskom ratu. U bazi križa uklesan je stih : „Nemoj me nikad zanijekati brate niti se stidjeti ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za Te, Ti živi Hrvatsku i živi mene“.

            Povratak je bio brži i lakši sa vjetrom u leđima. U pl. domu dočekali su nas sa ručkom, a na meniju, srnetina i veprovina.  Zahvalni, odužili smo im se barem malo tako što smo suđe oprali.

            Da nije planinarenja nikad ni bih prošla stazama,  kuda su prošli naši branitelji, koji su braneći svoje, ginuli za slobodu naše domovine i postala svjesnija njihove žrtve  i zato im to nikad zaboraviti ne smijemo. 

Tatjana Galić

996635_10201411147893467_1042662668_n
1425697_10201411148773489_493754715_n
1426320_10201411148293477_869633519_n
1441387_10201411149653511_639904299_n
1459791_10201411071891567_597248284_n
1468557_10201411073371604_259472608_n
1468701_10201411072931593_1036479659_n
1477986_10201411147653461_15620496_n
PC010215
PC010220
PC010223
PC010225
PC010236
996635_10201411147893467_1042662668_n
1425697_10201411148773489_493754715_n
1426320_10201411148293477_869633519_n
1441387_10201411149653511_639904299_n
1459791_10201411071891567_597248284_n
1468557_10201411073371604_259472608_n
1468701_10201411072931593_1036479659_n
1477986_10201411147653461_15620496_n
PC010215
PC010220
PC010223
PC010225
PC010236
           

Vezani članci