Dan za odluku, ZA ili PROTIV! Glasam ZA i spremna sam za odlazak na planinu. Cilj ovog puta bio je Mali Maglaj -1455m, Dinara.
Okupljanje je bilo na autobusnom kolodvoru u 7.30min. Stigla nam je ekipa iz PD Sv. Jere iz Skradina, njih četvero ( Krešo, Mirjana, Darko i Murte ) i nas šestero ( Anita, Marina, Nada, Darija, Paško i ja ) spremni krećemo prema Zelovu. Tu nas je čekao Jozo i pod njegovim vodstvom, preko Hrvaca, Rumina i Gornjeg Bitelića, stižemo na visoravan Vrdovo i dalje makadamom, nekih 3 km,te stižemo do Pl. doma Sv. Jakov ( 1001m).
Jaka bura nije bila gostoljubiva prema nama, ali je zato u pl. domu već vladala slavljenička atmosfera. Naime, obilježavala se 19. obiteljnica vojne akcije „Zima 94“.
Operacija „Zima 94“ odvijala se u razdoblju od 29.11. do 24.12. 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. Akcija je bila od presudne važnosti i uz „Oluju“ je najznačajnija akcija koja je označila slom srpskih snaga i koja je pridonijela konačnom oslobođenju Hrvatske.
Planinarski dom Sv. Jakov, lijepo je uređen, na kratko smo se zaustavili i unatoč jakoj buri, odlučili smo se ZA uspon na Mali Maglaj. Markacije kreću odmah od pl. doma i nakon 30min hoda, nalazi se putokaz sa smjernicama za Troglav, Debelo brdo i Mali Maglaj. Nastavljamo dalje, uspon nije težak, ni strm, ali bura je zato pokazala svu svoju snagu. Na mjestima je bilo oko 30ak cm snijega pa smo stavili i gamaše, iako nismo toliko ni upadali u snijeg, jer ga je bura „zabetonirala“ i tako stvorila čvrstu podlogu pod nogama. Na vrh stižemo točno za 2 sata. Sklanjamo se od bure u sklonište , koji je za vrijeme Domovinskog rata bio bunker.
Na samom vrhu izgrađen je veliki kameni križ, podignut u spomen na poginule branitelje u Domovinskom ratu. U bazi križa uklesan je stih : „Nemoj me nikad zanijekati brate niti se stidjeti ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za Te, Ti živi Hrvatsku i živi mene“.
Povratak je bio brži i lakši sa vjetrom u leđima. U pl. domu dočekali su nas sa ručkom, a na meniju, srnetina i veprovina. Zahvalni, odužili smo im se barem malo tako što smo suđe oprali.
Da nije planinarenja nikad ni bih prošla stazama, kuda su prošli naši branitelji, koji su braneći svoje, ginuli za slobodu naše domovine i postala svjesnija njihove žrtve i zato im to nikad zaboraviti ne smijemo.
Tatjana Galić