Jučer smo bili na Velebitu (nas 5 članova). Bila je to kružna tura od 8 sati penjanja po strmim stijenama, hoda po liticama, grintanja i prigovaranja vodiču (jadna Ivana čega se sve naslušala od nekih 😊 ). Iako se pitamo kako ćemo još i nazad niz te stijene, ipak uživamo u pogledu na kamene galerije Bojinca i ostale kukove. Dolaskom pred sam vrh, čeka nas opet okomita, ravna stijena, dio smo prešli, a za drugi neki od nas nema šanse da krenu dalje. Ne znam šta mi je veći strah uputiti se gore ili krenuti natrag, sad smo "ni tamo-ni vamo" 😀
Ivana, koja nam je vodič, okuplja nas, razborito i bez panike pravi plan za dalje. Dio ekipe koji se osjeća siguran ide na vrh, dio ostajemo tu čekati. Ubrzo nam ekipa koja je na vrhu javlja da smo najteži dio prošli, još da savladamo dio te strme stijene i dalje možemo lakše do vrha.
Dolaskom na Bojin kuk, oduševljeni smo pogledom na bilo koju stranu, sve je fascinantno.. Na vrhu je vrlo živo, osim naših članova, tu je ekipa iz Slunja i Hiking Croatia. Slijedi bogata marenda(ipak smo mi "marendaši') slikavanje, ovaj put i dronom 😀.
Potom spuštanje drugom stranom,opet niz strme i glatke stijene, uz sajlu 🤦♀️.
Kako je vodička na sve mislila, imali smo setove za feratu, bez kojih bi se mi manje hrabri,teško spustili. Nakon još nekoliko blažih stijena i litica, te predivne lagane staze kroz šumu stižemo do auta.
Umorni, al' zadovoljni, jer kažu ovaj uspon je zahtjevan 😓 i ne preporuča se neiskusnim planinarima 😊 .
Hvala @Ivana Cigić na odličnoj organizaciji ovog izleta i zaboravi šta smo ti putem gunđali i prigovarali, bilo je fantastično!
