Na Pagu hiking „Drugom stranom mjeseca“
Dva državna blagdana RH nas dvanaestero, 11 domaćih i jedan Talijan, odlučilo je provesti na mjesečevim stazama otoka Paga. Krenulo se u zoru s drndavim kombijem PD i jednim osobnim autom preko Oklaja i Brljana , pa Bukovice s obaveznim zaustavljanjem na kavici u Obrovcu. I onda drito priko starog Masleničkog mosta i Posedarja prema najsposobnijem hrvatskom otoku. A čim prođeš priko Paškog mosta vidiš što je to što otok Pag čini posebnim. Definitivno je to njegova surova i gola priroda, toliko nestvarna da imaš osjećaj da nisi na Zemlji. Divlju lipotu otoka Paga, njegov surovi sivo bili kamen prošaran aromatičnim biljem kaduljom ( ili kako Pažani kažu salviom) i smiljem uspoređuju s površinom Mjeseca. Kad smo izašli iz auta zaista smo kročili u jedan posve drugi svit, bio je to tren kad se isprid nas otvorio prizor beskrajnog krša i plavetnila mora. Oko nas na sve strane veličanstveni kontrasti kamena i mora, pogled na masiv Velebita i Paška vrata.
Jaka bura , posolica, kiša i sunce stvorili su oblike koje ljudska mašta teško može zamisliti. Na stazi „Druga strana Mjeseca“ dočekao nas je tako samo kamen, more kamenja, nigdi ni mrvu lada. U startu izmazali smo se kremama za sunčanje faktor 50, kapu/šešir na glavu, neki i rukavice i ajmo svladati i mjesečevu stazu. „Druga strana Mjeseca“ je teren na kojem su se ispreplele tri staze : Sveti Jure- Zaton- Mikula , tri kamene čarolije od kojih svaka ima svoju priču, svoje zanimljivosti i posebne vizure kamena. Staza za sva tri pravca kreće od Ledenika gdje stoji fenomen paškog krša, a kažu i cilog Mediterana, Vela Lokva koja nikad ne presuši. Naša vodičica Darija za start našeg hodanja odbrala je kružnu stazu koja vodi do crkve sv. Mikule i Punte Mikule ( Rta sv. Nikole). Crkvu je u 14. st. podigla posada nekog broda u čast svom zaštitniku, uvala je služila za zaštitu brodova od orkanske paške bure, zato ovaj rt gdje i danas stoji lanterna zovu Punta spasa. U moru ispred crkve više je potopljenih brodova, ostaci teretnog broda iz 16. st. , parobroda iz 19. st. i njemačkog broda iz Drugog svjetskog rata. Na području staze „Mikula“ snimana je i poznata serija „The Terror“, istinita priča o stradanju istraživačkih brodova na Arktiku prije 200 g. koja je nadahnula čuvenog R. Scotta da je snimi. Pogledi s dva vidikovca na stazi ostavljaju bez daha, a posebno kamene dine polja nevjerojatnih oblika kamenja poput Paške čipke.
Nakon ove kružne staze napravili smo kratku stanku za marendu pod jednom stinom iznad Vele Lokve uz kreket žaba i kratko predavanje našeg predsjednika Bože o korištenju planinarskih štapova. On je bio za to da ih ne koristimo na ovom terenu, neki poslušali a neki uz pomoć njih nastavili hodati i drugom stazom koja je vodila do uvale Zaton. Laganini staza koja pruža pogled na Paška vrata, otočić Mali Maškalic u obliku kamenog krokodila, te zadivljuje kamenim formacijama. Na ovoj stazi nalazi se i Velesova zatvorena špilja, nazvana po bogu iz starohrvatske mitologije koji vodi svoj vječiti rat s bogom Perunom. A zašto je zatvorena, e zato je objašnjenje ponudio Šime , pa tko mu je povjerovao nek provjeri drugi put imali šišmiša i ostalih životinja u njoj koje se ne smi uznemiravati. U uvali Zaton jedva smo dočekali pronaći ladovinu za još jednom predahnuti na 26 C . S druge strane znatiželjno nas je gledalo stado paških ovaca ,a da ih nismo vidili bilo bi čudo jer Pag je i otok ovaca i čuvenog Paškog sira. Da smo ponili kupaće mogli smo se i okupati. Na stazi inače sreli smo planinare iz Đurđevca i Koprivnice, neki su se i kupali. Kod nas jedino je Vlatka rashladila noge. Mi ostali držali smo se one da se ne valja razladiti jer triba se uz brdo i vratiti natrag.
Ići na treću, najzahtjevniju stazu „Druge strane mjeseca“, onu što vodi do Sv. Jure, kojom bi po zvizdanu tribalo odati oko tri ure, odustali smo. Tako smo prošli nekih 8-9 km, nekima možda malo ali vridnost svakog prođenog kilometar raste na terenu na kojem nigdi nema lada.
Žeđ za nečim ledenim i vrime od ručka požurila nas je prema središtu grada Paga, a tamo jedva našli lokal da svi možemo stati. Svi restorani puni turista. Na Pagu, otoku ovaca nije bilo janjetine ali za one kojima je pizza tek predjelo naša se koji kil na provjerenoj adresi u Zatonu Obrovačkom. I onda polako u sumrak priko Medviđe za Drniš.
Anita Vukušić
