Planine nas zovu i ovaj vikend, a tribalo je i otić na vožnju s kombijem od društva kad se već vridni Jozo potrudio i odradio sve da bude tehnički ispravan i spreman za naše planinarske pohode. Ovaj put odredište nam je bilo Stapina na Velebitu.
Krenuli smo autoputem do Maslenice i u mjestu Tribanj-Kruščice skrenuli smo desno i stigli do mjesta Ljubotić. Postoji više staza iz Ljubotića, a mi smo kod groblja i male žute crkvice krenuli desno makadamom i nakon nekih 2-3 kilometara parkirali smo kombi, Viktor auto i krenuli na stazu. Natpis na kamenu „Stap“ ukazuje nam na početak staze. Staza je u prvom dijelu kamenjar sa laganim usponom dok kasnije prolazi kroz šumu i tako smo stigli do Stapa. Stap je prekresna udolina koja je sa svih strana okružena kamenim oblicima različitih visina i oblika. Do skloništa Tatekove kolibe od početka staze trebalo nam je 3 sata. Napravili smo kratki predah i nastavili smo do Stapine, za što nam je trebalo još nekih pola sata. Kako smo se približavali Stapini tako je bura jače puhala i snijeg je počeo padati.
Stapina je obla visoka kamena stijena, prepoznatljiva svima baš po svom obliku.
Slikali smo se na brzinu i još brže smo se spustili do skloništa. U skloništu smo zatekli planinare iz Zadra, a među njima je bio Aleksandar Gospić, fotograf koji je za našu prošlu Planinarsku školu održao predavanje o fotografiji. Naravno da je i tad imao spreman fotoaparat da nas uslika.
Nakon odmora i marende brzo je došlo vrijeme za povratak. Zadnji dio staze (išli smo drugim putem nego što došli) spuštali smo se kroz izrazito krški teren, stare markacije, staza zarasla, kojom se baš i ne prolazi, stigli smo do nekog zaselka i ubrzo do naših vozila.
Bilo nam je prekrasno vedro vrijeme, sunce, bura eto bilo je i malo snijega, ali sve na našu radost.
Ukrcali smo se u kombi i auto, spustili se do Starigrada na kavu. Bila je to ekipa u sastavu : Jozo, Anita, Josipa, Marina, Nada, Darija, Antonela, Kačko,Viktor, Ivo, Rada, Zoran, Elza i ja.
Tatjana Galić