Ugodno vrijeme za vikend 5/6.09.2020 iskoristili smo za tradicionalni pohod na Troglav kojeg već devetu godinu organiziramo u spomen na našu Davorku.
Razdijelili smo se u dvije grupe jer netko je mogao na izlet dva dana a netko ne.
Prva grupa (Elza, Ivana, Sanja, Tome i Božo) došla kombijem do lokacije nekadašnjeg skloništa podno Ledene kose gdje smo parkirali kombi te se uputili laganim planinarskim hodom prema skloništu Pume gdje smo došli oko 13h, malo se odmorili uz objed iz ruksaka, odabrali ležajeve prostiranjem vreća za spavanje pa se uputili prema Troglavu. Uz povremeno stajanje radi slikavanja (uz put nas je ispratila i mala riđovka...kako Ivana kaže "špigetica") stigli za cca 2 sata na vrh, dan je bio prelijep, pogled je daleko sezao. Vratili se u sumrak u sklonište gdje smo zatekli nove goste, grupu riječana i dvojicu splićana... nakon večere Sanja je još imala snage i volje za, uz Elzinu pomoć, napraviti fritule nakon čega smo pošli na počinak.
Ujutro smo krenuli put Jankova brda preko V. Duvjakuše pa onda putom do kilometar pred prijevoj gdje smo pričekali Tomija i Šimu radi dostave pribora za pituravanje jer izlet je bio dijelom i radni. Prevezli su nas do pod prijevoj gdje su njih dvojica ostali ispitivati jamu smještenu par metara ispod puta a nas petero smo nastavili prema vrhu...malo prije kraja vožnje Tome P. nam je pokazao, na "oduševljenje" ženskog dijele ekipe, lokaciju bunara Tenkeš. Nakon osvježavanja izgleda kućice skloništa, marendavanja i uživanja u razgledavanju horizonta (mislim da je na cijeloj Dinari pogled s Jankova brda najbolji) došlo je vrijeme za povratak, spustili se do vozila gdje su nas njih dvojica čekali da bi nas prevezli do drugog dijela ekipe koja je u skloništu Pume pripremala zajednički ručak.
Druga grupa ( Tomi, Šime - pridruženi član iz HPD "Sniježnica" Dubrovnik, Dine, Marina, Vlatka, Iva - naša friška školarka i Darija) pridružuju se u nedjelju.Kako smo za ovaj izlet imali i radni zadatak, autom idemo skroz do skloništa Puma. Vožnja do Puma bila je prava avantura i test izdržljivosti, nas sedam poslaganih "ko srdele", uz ruksake i ostalu opremu.Kako smo mi poznati kao "marendaši" 😃 ponilo se i dva frižidera , meso za roštilj i hladno piće, a naravno i kolači.
Po dolasku, ženski dio odmah kreće na Troglav, uz manja "grintanja" na koja smo navikli, dolazimo na vrh. Nakon podužeg odmora, slikavanja i guštanja u pogledu, zbog kojeg zaboraviš sav umor dok ideš, vraćamo se natrag.
Dine je ostao čuvati kuću 😀 i dok smo se mi vratili pripremio je vatru za roštilj , te nakon duže potrage za gradelama Šime nam je pripremio roštilj. Roštilj je bio toliko dobar da smo se složili da će nam i idući put on spremati😃.
Nakon ručka, druženja, još slikavanja, kasno predvečer uputili smo se kući.
Rezime😃 obilježeno sjećanja na našu Davorku, opiturano sklonište na Jankovom brdu, istražena sniježna jama dubine oko 50 m na putu za Tenkeš, puno pozitive i zabave u zajedničkom druženju, malo ljutnje zbog nedostupnog "skupog" interneta,očišćena i pospremljena kuća.
Vidimo se uskoro na nekoj od planina u još većem sastavu.
D&B
