Buđenjeee. Još jedan maglovit dan! Oblačim se, stavljam ruksak na leđa i skupa s bratom iz idem prema Drnišu. U 07:00 s kolodvora krećemo na našu planinarsku avanturu. Odmah po polasku razdvajamo se u dvije ekipe, od kojih je jedna penjačka, a druga ekipa šetača.
Svima je odrediste isto, Paklenica - penjačka meka!
U Šibeniku kupimo Jozu i autocestom krećemo put Starigarada, kao guske kroz maglu :) i konačno stižemo ... sjedamo na kavu i kujemo planove kud i kako???
Ja sam za penjanje! Oću tamo di je suha stijena, a vi kako oćete :D
Dok penjački dio ekipe više naginje za Tulove grede, šetači su više za Pakelnicu koja je prekrivena gustom maglom i nikako nam ne ide u korist, stijena mokra, a nama sklisko i hladno!
Dogovor je pao tako da Tomi, Prpa, Krešo i ja idemo na Tulove grede penjati, a ostatak u sastavu: Darija, Taja, Anita, Josipa, Marina, Jozo, Pajo, Dinko i Ante će na Paklenicu. Mi okrećemo put Obrovca, uključujemo se na makadam i dalje vozimo kroz maglu dok nas Prpa uvjerava: "Imat ćemo mi odličan dan"!
Pomislih u sebi: "Iz tvojih usta u Božje uši" ... i uistinu nakon par minuta ulazimo u drugi svijet, ispred nas moćni Velebit obasjan prosinačkim suncem, a ispod nas magla.
''Na vidikovcu stajemo!!!" povika Prpa.
Nakon kraćeg uživanja u pogledu, za nama se ponovno praši sve do prvog penjačkog smjera "oćemo ovaj?", "možemo, ali ajmo viditi kakvih još ima pa se lako vratimo". "Oćemo ovaj?", "a di mu je sidrište? Nemamo mi toliko konopa". "Onda vozi sve do početka markacije za Tulove grede. Naći ćemo tamo neki smjer! " Nakon 15-ak minuta stižemo podno jednog smjera: "e to je to, ovaj penjemo!"
Samo još pronaći osunčano mjesto od kud će se voditi cijela operacija "Tulove grede climbing" ... pronašli smo ga na samom vrhu stijene, ukazalo se mjesto kao stvoreno za uživanje, prava "kamena livadica" :)
Ajmo mi da nam se ne grije maredna odma marendat da olakšamo više od pola težine ruksaka :)
Startamo s penjanjem ... ali ... ali prije penjanja rakija da nam se ne tresu previše noge i ruke hahaha
Uuuu je dobra ova rakija, a koja je ovo upitam??? Ima murve, bora, maa ima 4-5 vela unutra, a nikako reći koje ... OK ne moraš! (mislim se) :) Ionako znam da je kod tebe uvik ima haha
I napokon, nakon pogleda, marende i rakije ... kroz Tulove grede se prolomi glas "PENJEM! PENJI." .A što reći nego da su smjerovi odlični, posebni, specifični! Kako je dan odmicao stijena je bila sve hladnija i hladnija, mi umorniji, a vremena je ostalo dovoljno da se popne na sam vrh Tulove grede (1120m), pogleda čaroban zalazak u gustu maglu i spusti do auta!
Preko Obrovca i Kistanja stižemo u Drniš, tu se nalazimo sa ekipom "šetača" (o čijem opisu izleta više možete pročitati OVDJE) te uz krumpiriće i voPi razmjenjujemo dojmove i smišljamo sljdeću turu! Ljudi uživajte :)
Josip Gverić
foto: Tome Prpa/Tom Samotnjak
