Uspon na Kremen ili štap glavu čuva.
Ekipa od 5 odvažnih planinara se u ranim jutarnjim satima okupila u Drnišu i krenula za Knin. Tu je pala prva kava, jer su morali čekati mene, kojoj je mobitel baš to jutro odlučio otkazati poslušnost. Kad smo napokon bili u punom sastavu, krenuli smo put Bruvna. U Bruvnu smo skrenuli na cestu za Donji Lapac te njome stigli na Mazinski prijevoj. S njega smo se odvojili na makadamski put, koji vodi prema Kremenu. Vozili smo uzbrdo još par kilometara, jer smo htjeli preduhitriti kišu koja je bila najavljena to poslijepodne. Vrijeme je bilo oblačno i vjetrovito, a mi smo se puni elana zaputili prema vrhu. Kremen je visinom od 1590 metara peta najviša planina u Hrvatskoj i prvo u što upadate je gusta bukova šuma, kroz koju smo se morali oprezno probijati, jer je zadnjih dana padala kiša i tlo je bilo sklisko. Izvukli smo štapove i lagano nastavili.
Nakon 40-ak minuta uspona, stigli smo na proplanak znakovitog imena Ledina, na kojem je bilo ogromno polje divljih malina. O malinama ćemo nešto kasnije. Nakon Ledine je uslijedio kratak, ali vrlo strm uspon šumom. Staza je na tom mjestu bila utabana, skliska i blatnjava pa smo se morali držati po strani i penjati se uz pomoć sajle. Uspjeli smo se popeti, a pitanje koje se nametnulo samo od sebe bilo je, kako ćemo se tuda spustiti? Izlaskom iz šume, našli smo se na grebenu, koji nas je vodio do vrha. Taj dio staze je imao najljepši pogled na Liku, ali su nam ga kvarili jaki udari vjetra, tako da smo se požurili prema vrhu, šetnjom od nekih 10-ak minuta. Na vrhu se nismo dugo zadržavali, onako zabundani se upisali u bilježnicu, poslikali i krenuli nizbrdo. Silazak je bio podnošljiv, uz pokoje klizanje na stražnjici, sve je išlo brže. Dolaskom na Ledinu, zadržali smo se berući slatke crvene maline, dok je muški dio družine otišao pronaći izvor. Siti i sretni što se nismo susreli s medom, uspješno smo se spustili do auta, gdje smo nešto konkretno i pojeli. Dan smo zaokružili izletom na Štrbački buk, koji se nalazi u blizini sela Nebljusi, na granici s Bosnom i Hercegovinom.
tekst: Ana Čalić
