22.06. Srida i neradni dan. Kako ga kvalitetno iskoristit? Spominjala se BiH i planina Osječenica.
Idemo?
3,2,1, IDEMO! :)
Polazišna točka kao i svaki put autobusni kolodvor u Drnišu, pa priko Knina, Strmice, Bosanskog Graova, dvominutnog zaustavljana nji'ove policije na samom ulazu u Drvar te priko Drvara dalje do Oštrelja di nam se ukazuje strelica 5km livo za planinu Osječenicu. Od nas 9 koji nismo nikako bili i prijatelja Ćićka iz PU Dinarida za kojeg smo kasnije saznali da mu je ovo 5-i put da ide na Osječenicu uspili smo proći i skretanje i birtiju di smo imali barem nekoga pitat "di skrenit" ... nego veselo nastavljamo zavojitim putem prema Bosanskom Petrovcu i brojimo kilometre. Nakon šestog kilometra nije imalo više smisla brojati jer je putokaz reka 5km livo. Odjednom kraj puta crni zatamljeni Mercedes Vito (baš onakav kakvog je naš Krešo zapiketa sebi kupit), kad ko? nit više nit manje nego pogrebno poduzeće. :) :) :) OMG OMG OMG.
A ko je nazad?!?!?
A šta ćemo, triba pitat nekoga.
Predsjednika je dopalo da se informira o skretanju za Osječenicu, ali vozač pogrebnog naravno nema pojma. Nakon skoro 10km više nije bilo smisla ići dalje nego se vratiti na Oštrelj do putokaza. Odma nakon putokaza ošto livo odličan makadamski put koji 17km vodi kroz gustu šumu. Nakon još jedne dvoumice na makadamu, livo ili desno odjednom će Ćićko:
"DESNO".
Kako znaš upita ga neko?
"Bio sam ode 4 puta. Pa Vi mene niste pitali kuda triba ić pa ja nisam nit govorio". :) :) :)
Bravo za Ćićka, a naša greška šta čovika nismo pitali. Pametniji ćemo biti drugi put. Eto nas napokon kod sjenice. Tu kreće odma strmo uspon blatnjavim i skliskim putem kroz gustu bukovo-jelino-grabovu šumu i to putevima paprati, ali doslovno. Uz kratke stanke, uglavnom kako bi uhvatili zraka, malo skvasili grlo ili pojeli bananu kojih je bilo u izobilju toga dana najednom nam se iz šume pogled otvara prema vrhu Velike Osječenice (1795m n/v). Koje oduševljenje nas 9-ero. Ćićku je ovo ipak sad već 5-i put. Strava. Zaravan i kamena litica na kojoj je sami vrh. Fantazija. Samo da nema magle sve bi bilo prvoklasno, ali i ovako se nismo puno bunili. Dva su smijera koja vode do samog vrha, kroz kleku i onaj priko sajle.
A kud ćemo mi? Ekipa marendaša će IPAK priko sajle. :) E eto nas. VRH. Kratko slikanje i idemo dalje. Već je 14:30 i vrime je od marende. Na putu prema doli ubrzo nalazimo logu za marendat. Otvaraju se tećice, zveckaju potići i noži, vadi se panceta, salama, sir, a ima i piletine i svačeg nečeg. Nakon slanog ćemo i slatko i onda možemo dalje. Uz lagani spust i usputno slikanje eto nas do auta. Sad opet makadamom pola sata i onda put Drvara na kavu u caffe Saloon. Dobar neki birc, al bolja im je kava bila u jutarnjoj smjeni. Laganini kavica ispijena, ostatak slatka poideno ... sad možemo nazad priko grane. Strogo se držim ograničenja brzine da me ne zaskoče opet nedgi iz grma kao toga jutra. Eto nas na granici. Uz pošalice s BIH graničnom policijom, 9+vozač prolazi obe granice bez pretresa, a to je biće zato šta samoprozvani ekstremi Krešo i Josip nisu s nama išli. :) :) :)
Izlet su upotpunili Ivana, Taja, Darija, Tomi, Viktor, Jozo, Mlađo, Roko, 5x Ćićko i moja malenkost. Evala Vam čeljadi. Do sljedećeg uspona, živili.
tekst i fotografije: Ante Gverić
