Uzdolje moje malo

    Poziv predsjednika planinarskog društva i pitanje :"Što radiš sutra?". Odgovorio sam naravno:"ništa"(iako sam imao posla preko glave!), jer sam znao da me opet zove u novu avanturu i da uvijek vrijedi naučiti nešto novo od njega. Zovem Paju, isto tako željnog iskustva, učenja i druženja, da pođe sa nama. I tako Tomi, Pajo i ja put Knina u Golfu Zvjerovskom.

    U Kosovu skrećemo lijevo prema Uzdolju i uskom asfaltiranom cestom ulazimo u samo podnožje Promine. Nakon što smo prošli nekadašnju staru školu i dva dominantna stara jablana nasred sela. Skrećemo opet lijevo nakon 500 m i dolazimo do zaseoka Petrovići. Parkiramo ispred kuće domaćina Petra Petrovića – Kole koji nas odmah poziva da mu se pridružimo u debeloj hladovini pod koštelom gdje ćakula sa svojim društvom.  Rado bismo se bili odazvali pozivu da nismo imali za cilj od Uzdolja doći do Kosovačke lokve koja se nalazi na nekih 900 metara nadmorske visine i trasirati GPS-om najpovoljniju rutu buduće planinarske staze. Nekada je tu postojala trasa, no vremenom je toliko zarasla da praktički više i ne postoji. Kole nas je kao pravi domaćin izveo iz sela na čistinu sa koje se kad uputimo pogled prema vrhu vidi vrh odašiljačke antene. Odatle nam je pokazao kuda se nekada kretalo prema vrhu. Trebali smo proći između dvije kamene Glavice koje dominiraju ravnim, ali vrlo strmim terenom. Između njih se nekada nalazio izvor i to se područje zaravni među Glavicama zvalo Dolčić. Od Dolčića smo ušli u usjek koji se proteže prema makadamu koji vodi do Kosovačke lokve. Upravo taj dio je bio i najatraktivniji.

    Gustiš koji je toliko visok da stvara kvalitetan hlad omogućiti će budućim posjetiteljima da krenu ovom stazom i u ljetnim mjesecima. Kroz  usjek pratili smo i liniju vododerine koja izgleda prekrasno, jer je sva prekrivena gustom debelom mahovinom. Na pola usjeka počinje i visoka šuma.     U šumi ima dosta lipe, graba, hrasta i vjerovali ili ne divljih kruškica i šumskih jagoda. Naišli smo i na dosta mjesta na kojima raste paprat. Nakon što smo svladali uspon kroz usjek ostali su nam upečatljivi prizori u mislima. Mislim da će se ova staza svidjeti svim budućim posjetiteljima kad je „otvorimo“. Iz usjeka smo stigli ravno na makadam kojim smo došli do Kosovačke lokve.

    Dalje smo se uputili prema domu,( okupala nas kiša),gdje nas je trebao čekati profesor meteorologije i oblakologije. Joso nas je spustio do Drniša , a Tomi i Pajo su se vratili po Golfa Zvjerovskog. Na putu do Petrovića imali su susret sa veprom i jedinstvenu priliku vidjeti kako je veličanstvena ta naša divlja zvijer. I da nebi ostalo nezapamćeno naš predsjednik društva nam je pokazao praktični dio padova po skliskom terenu. Kako smo Pajo i ja tek stekli planinarske diplome i još nemamo iskustva u padovima, Tomi je iskoristio priliku i pokazao nam kako se kvalitetno pada ,a da nema posljedica (ha ha ha). Tako je na našoj ekspediciji sa sjevera na jug Promine bilo i znoja i kiše i blata i smijeha! 

                                                                                                                               Nikola Perlić

179
189
198
209
249
258
269
279
289
299
309
339
349
359
369
379
389
397
407
458
459
469
479
489
499
509
549
559
648
728
819
919
1010
1118
1215
1312
1412
1511
1610
1710
2115
2212
2311
2410
3114
3212
3310
4114
4212
4311
4410
5113
5211
5310
5410
179
189
198
209
249
258
269
279
289
299
309
339
349
359
369
379
389
397
407
458
459
469
479
489
499
509
549
559
648
728
819
919
1010
1118
1215
1312
1412
1511
1610
1710
2115
2212
2311
2410
3114
3212
3310
4114
4212
4311
4410
5113
5211
5310
5410

Vezani članci