Ovaj smo vikend (Tomi, Tom Samotnjak, Miro, Krešo, Marina, Nada, Darija, Paško, Jozo, Zoran, Pili, Josipa, Taja ) tj. u nedjelju ujutro u 7. sati krenuli put Sinja. Cilj je bio Kamešnica-Kurtegića dolac – 1450m.
Naša vridna tajnica Anita nije mogla ići s nama, ali zato nam je dogovorila „putno osiguranje“. U Sinju smo kod stanice HGSS sačekali prijatelje iz Planinarske udruge „Dinaridi“, Čerču i Tonćija. Pod njihovim vodstvom stigli smo do naše polazne točke u Rosnom docu koji je sastavni dio planinskog prijevoja Vaganj.
Staza vodi kroz bukovu šumu, ovaj put je naravno bila pod snijegom, a mi smo nakon 2 sata laganog hoda, uz usputno slikavanje, stigli do Kuretgića doca i novo izgrađenog planinarskog skloništa „Edvard ( Edo ) Retelj“ nazvan po našem alpinistu koji je ove godine u veljači nesretno stradao u lavini na Kamešnici.
Sklonište je lijepa mala prizemnica sa blagavaonom u donjem dijelu i u potkrovlju je prostor za spavanje, koji može primiti oko deset planinara. Zatekli smo već tu ekipu iz Livna. Uslijedilo je vrijeme za marendu i onda nastaju dvojbe što izabrati jesti, jer nam je stol postao bogatiji u planini nego kod kuće. Ostavljamo planinare iz Livna da uživaju u prekrasnoj udolini, a mi idemo na vrh zvan Trovrsi ( tri vrha ).
Cijelim putem smo uživali u zaista prekrasnim vidicima na Livanjsko polje, planine u BiH, a s druge strane na gotovo cijelu Cetinsku krajinu, na ostale vrhove Kamešnice, Svilaju, Troglav...što nam je Čerčo sve lijepo pokazao.
Zadnji dio staza vodi po grebenu i nakon dva vrha, stižemo i do trećeg najvećeg –Trovrsi-1645m. Spuštamo se i upadamo u snijeg iznad koljena, ali svi guštamo u tome, ha, ha da ne guštamo ne bi ni bili tu.
Pozdravljamo se sa Čerčom i Tonćijem i zahvaljujemo se na ugodnom druženju, do nekog sljedećeg susreta.
Tatjana Galić
