Subotnje jutro je počelo okupljanjem na autobusnom kolodvoru sa planom da se ide na Vaganski vrh (1757 m/nv).Torbe su se potrpale u gepek, a nas se desetero kao po običaju naguralo u kombi, sva srića pa nismo široki. Gračac je bio prva okrjepna stanica gdje smo dobili i pojačanje iz Vrlike (za njih ipak nije bilo mjesta u kombiju).
Nakon kavice krećemo put Bunovca odakle kreće naš uspon. Na početku nas je odmah dočekao malo žešći uspon da se dobro zagrijemo, tempo je bio malo jači pa smo već za cca 2 ipo sata bili na vrhu. Pogodno vrijeme je privuklo dosta planinara koje smo sretali putem, pa čak i one sa mrežicama u kojima nije bila riba već skakavci. :)
Na vrhu je slijedila kratka okrjepa popraćena revijom našeg predsjednika u kabanici koja je naravno bila usklađena sa novim gojzama.
Da izbjegnemo kišu koju je prizivala crvena kabanica krenuli smo nazad put Bunovca. Imali smo sreće pa smo ostali suhi i smjestili se u naš kombi, te čekali one koji nisu baš imali sreće po tom pitanju. Naravno na putu kući pala je još jedna kavica, ali kako naš kombi pije više od svih nas morali smo se pobrinuti i za njega i to ni više ni manje nego na Konju kod Knina. Onaj tko je najbrži na usponima je morao po gorivo (pa ti Pajo žuri).
Dok smo mi čekali Paju i gorivo morao je neko raditi i kao prometni policajac, Nado, dobro obavljen posao. :)
Za odnose sa javnošću je bila zadužena Marina, ali umjesto da nam neko ponudi pomoć dobili smo samo lajkove na Faceu. Di bi nam bio kraj da kombi ide na lajkove. Čim je kombi primio prvu pomoć krenuli smo put kuće koji je bio popraćen salvama smijeha.
U svakom slučaju urnebesan izlet. Ekipa, do idućeg puta, lijep pozdrav!!!
Ivana Samodol
