Čarolija Paklenice
Ruksak spreman, hrana još spremnija, polazak je u 7:00 sati s Autobusnog kolodvora u Drnišu, kako tko dolazi stavlja stvari u kombi i struže led sa stakala jer je vani brrrr, kad smo sve ostrugali uskačemo u kombi i krećemo prema Starigradu, dogovor odmah pada da prvu jutarnju kavicu pijemo u Obrovcu.
Jako je hladno, pokrili smo se dekicom da se malo zagrijemo i zezamo se da izgledamo kao kafiću u kojem nam nedostaje samo kavica.
Nas Čavlek nas je glatko i u tili čas dovezao i do prve jutarnje kavice u Obrovcu. Nakon kavice su se svi razbudili pa nas dalje na putu prati samo zabava i smijeh, Ana nas čeka u Rovanjskoj i šaljem nam sliku kafića zatvorenog prije dvadesetak godina, u kojem je planirala popiti kavu, nakon slike kreće još veća zabava i smijeh, a time polako i zima u kombiju popušta. Uskoro stižemo do Ane i nastavljamo svi prema ulasku u Paklenicu.
Naša vodička Darija nam kupuje karte i spremni smo za ulazak u NP Paklenica. Pokušavamo naravno naš kombi parkirati što blize početku planinarske staze (jer Darija vodi izlet), ali to nam ne polazi za rukom. Ruksake na leđa i krećemo u našem veselom tonu, ali nas vodička odmah upozorava da se uozbiljimo i ne zastajemo.
Brzo smo napravili sve prema uputama.
Uživamo u hodu Paklenicom, potočić žubori, lišće otpada i sušti na vjetru, a ispred nas moćni Velebit, čista čarolija i uživancija u svakom koraku.
Uz par jako kratkih pauza za slikanje, stižemo do Planinarskog doma. Brzo pada dogovor oko marende, svi naručujemo podjednako - grah.
Dok čekamo grah, vadimo i marendu iz ruksaka, uskoro je na stolu šaroliki menu, panceta, sir i nezaobilazna pašteta, a Čavlek je za stolom glavna zvijezda jer donio najbolje masline ikad, svi tražimo recepte, kaže on ništa jednostavnije nema, masline posolite krupnom soli, povremeno protresete i eto recepta.
Najedeni, a i dalje jako veseli tražimo račun, dok naša vodička pita za popust s planinarskom iskaznicom, nije trebalo dugo čekati na umanjeni račun za marendu.
Nastavljamo dalje prema Ramiću na kolače i kavu. Gore upijamo sunce, ispijamo kavu i uživamo u slasticama, ali ne predugo jer je vrijeme za silazak, plan je da se spustimo prije mraka.
Pri silasku susrećemo ekipu Strojari iz Zadra koju prepoznaje naša Edita s ranijeg izleta na Vlaški grad, prepoznaju i oni nas, na mostiću pada zajednička slika za uspomena do sljedećeg susreta.
Lagano i sigurno sa sumrakom stižemo do kombija opijeni ljepotom Paklenice i dobrog društva.
Sjedamo u naš kombi i krećemo prema Drnišu smijeh i veselje ne posustaju, a to je ono po čemu ćemo svi još dugo pamtiti ovaj izlet.
Nikolina
