Evo još jedan izlet je pred nama. Na našem redovitom sastanku, Anita (vodič na ovom izletu, s pomoćnicima Viktorom i Pilijem) je predložila da idemo na Veliku Paklenicu. U nedjelju ujutro smo se okupili ispred prostorija Društva i krenuli put Starigrada. Prije ulaska u NP Paklenicu, popili smo kavu da se slučajno ne bi izgubila tradicija. Nešto kasnije nas 14 ulazimo u kanjon Velike Paklenice, gledamo penjače svuda naokolo, starije i mlađe, čak i djeca.
Odlučili smo prvo popeti se na Anića kuk 712 m NV. Stijena visoka preko 300 m, raj za penjače. Naš je put vodio kroz serpentine, uskom stazom, obraslom niskim raslinjem i grabovinom. Prije vrha čekala nas je najteža dionica, ljuti krš, gole stijene ispresjecane škrapama i još uz značajnu strminu. Uz jaku volju i dobru vještinu uspjeli smo se popeti na Anića kuk, s kojeg pogled puca na jednoj strani na otok Pag i zadarski arhipelag, a na drugoj strani na vrhove Velebita zarobljene u oblacima. Ostali smo tu malo uživati u pogledu, svatko sa svojim dojmovima dok nas je sunce pržilo i bura šibala.
Silazak sa vrha Anića kuka naravno bio je teži nego uspon. Silazeći niz škrape morali smo se koristiti i rukama. Već polako umorni, odlučili smo se na prvoj livadi odmoriti i ručati. Nakon ručka puni energije ulazimo u „utrobu“ Velebita prema planinarskom domu Paklenica. Staza sada postaje relativno lagana. Početkom prolazimo krškim terenom, pa ulazimo u bukovu šumu sa stablima visokim petnaestak metara, gdje se gotovo ne vidi nebo. Nakon nekog vremena začuo se šum slapova potoka koji teče pored planinarskog doma.
Ispred doma mnoštvo ljudi, većinom zadrani Upoznajemo se i naravno da je jedan od tih zadrana porijeklom iz Promine-Oklaja. Popili smo piće i razmjenili dojmove.
Došlo je vrijeme za povratak, sunce je polako zalazilo, a mi rusake na leđa i put pod noge. Cijelim putem nas je pratio potok sa starim zapostavljenim mlinicama.
Nešto kasnije naišli smo na informacijeske ploče koje nam pokazuju što sve možemo vidjeti u NP Paklenica, od biljaka, životinja, geomorfoloških oblika. Na samom ulazu u NP Paklenica sreli smo kolegu iz Društva , Mislava , koji pohađa Alpinistički tečaj .
I to bi bilo to, sjeli smo u automobile puni prekrasnih dojmova, sa mislima kako ćemo ponovo doći.
Paško Galić
