na

Odluka je pala, idem na Put Oluje.U 7 dana pješačenja Dinarom, Kamešnicom i Troglavskom skupinom prijeđe se 150 km i visinska razlika oko 7500 m, obiđu mjesta gdje su poginuli hrvatski branitelji, kao čin zahvalnosti ljudima koji su dali svoj život da bi mi danas bili gdje jesmo. Put je započeo iz Voštana, preko Rosnog doca, Maglaja, Velike Duvjakuše, Rupa, Glavaša, Brezovca gdje se dnevno prelazilo oko 20 km, da bi se 05.08. završilo ulaskom u Knin i usponom na tvrđavu. Svaki od ovih dana i večeri u kampu su lipa priča za sebe. Dok hodaš svaki dan pojedinu dionicu, izmjenjuje se red umora3

red zafrkancije
13872925 10208645299708719 534584504852167081 n

pa marenda
2

u nekoj zavjetrini s pogledom na okolne planine Prominu, Svilaju, Troglav...ma gušti su to!
I kad bi pomislila "ne mogu dalje, crknut ću" tu bi se našla Kika, Muni, Klepton, Jurela, Branko ... i vidiš da se u svakom trenu imaš u koga pouzdati.

Inače, ako odustaneš dobiješ odmah dijagnozu, ne...ica.. pa ti biraj šta ćeš :) Ljudi fala Vam , ja bez Vas ovo ne bi uspila.

13939547 10206456345279121 5623337984197409815 n

I ništa te ne može omesti, ni "vjeeetar s Dinareeee" ni kiša koja nas je pratila na putu do Velike Duvjakuše, a dok smo mokri čekali logistiku sa stvarima vidiš koliko cijeniš suvu robu na koži :)
Kad dođeš u kamp i dočeka te "ladno pivo" nestane sav umor i napor, a naš Jozo je stvarno vodio računa da ne budemo "žedni", dok je za spizu i odlične večeri brinula gastro sekcija ( Tonći, Pajo, Pančo i Jerko), bilo je tu svih delicija od juha, divljači do njoka ...

Ekipa na ovom putu je bila itetako raznolika, od onih šta su ih pitali " Mala di si ti bila 91'? " :) do Dede odnosno pradede, pa Tome, momka koji zna znakovni jezik i koji se toliko trudio da i mi nešto savladamo, pa smo navečer u kampu imali satove znakovnog jezika i svašta naučili, npr. kako se kaže "Zašto alkarski momak nosi mornarsku majicu?", a zašto je ovo bitno može Branko objasniti, Dan domovinske zahvalnosti, Dan antifašističke borbe ... Tu si s ljudima od kojih većinu vidiš po prvi put u životu, ali s njima sve dilliš, i svi smo isti bez obzira odakle smo, koliko imamo godina i šta smo ... postaneš jedna velika planinarska obitelj.

1

 

Hvala PU Dinaridi na nezaboravnom iskustvu i pozdrav svima do iduće TARATUTNJE!! :)

tekst: Darija Kulušić

FaLang translation system by Faboba