Jedva se dogovorismo gdje ćemo se nać…autobusni kolodvor u Drnišu jednostavno nemoš falit, pa smo tako i ovoga puta pogodili iz prve. U ranim jutarnjim satima krenuli smo put Sinja, a di drugo nego „ispred prostora“.

Sunce je sramežljivo provirivalo što je bilo vrlo obećavajuće, jer tamo gdje smo krenuli nazirao se predivan dan, ali nema lošeg dana ni loših vremenskih uvjeta kada je dobra ekipa.
Današnji cilj bila je Kamešnica, Kurtegića dolac i izlet pod nazivom „Jesen u Docu“, ujedno smo i obilježili 2. Dinarica dan.
Via Dinarica, mega-planinarska i pješačka staza, koja povezuje prirodne i kulturne znamenitosti u Dinaridima.
Usponima na vrhove i obilaskom destinacija duž Via Dinarice simbolično se povezuju vrhovi, narodi i ljubitelji aktivnog odmora na cijeloj trasi Via Dinarice i pruža podrška inicijativi promocije i zaštite Dinarskoga gorja.
Skupio se popriličan broj planinara, vikend planinara, onih koji će tek postati planinari, onih koji idu „baciti oko“ jer ne znaju šta bi sa sobom u nedjelju…..Uputili smo se preko granice, što naše što njihove, jer Kurtegića dolac je na strani BiH.
Jutro predivno, sunce, malo oblaka i svi rođeni spremni za druženje. Parkirali smo se na rotoru ili guvnu, kako kome drago. 
Predivna šuma bukve, požutjelo lišće i miris svježine dočarali su jesen u svim njenim bojama, vidjeli smo i neke lipe gljive za koje kažu da su jestive samo jednom.
Djelimo se u dvije grupe, jedna koja će na Trovrse, a druga direktno u Kurtegića dolac naložiri vatru u kućici i pripremiti roštilj koji je zadnji model tehnologije.
Ljepota takvih druženja je da sve ono šta nas „žulja“ ostavljamo u podnožju planine i tako „olakšani“ krećemo na novo punjenje dobrom energijom, jer priroda je najveći generator dobrih vibracija,  šale i veselja ne nedostaje, a politika i loše stvari su nepoznat pojam. 
Sa Trovrsa se pruža pogled na predivnu Hercegovinu i Livno, a u daljini Cincar se zabjelio.
Spuštamo se u Dolac,  gdje nas čeka vatrica, gastro sekcija Dinarida (ne moš ih ni zaobić ni preskočit)….
Sunce se sramežljivo skriva pod oblake kao da nam poručuje bilo bi vrime da se polako uputite „u prostor“, koji je također nezaobilazna stanica na svim putima Dinarida, jer izlet ne završava bez rezimea i novih planova za koje će se tek čuti i o kojima će brujati cijela Hrvatska.

Foto i tekst: Sanja Kljajić

ozio_gallery_jgallery

FaLang translation system by Faboba
free social media buttons
Svakog četvrtka u 19:00 h po zimskom vremenu,...