Napokon se skupila kritična masa ljudi koji žele doživjeti toliko hvaljeni Durmitor. Iskoristili smo produženi  vikend da upoznamo što više od ljepota Crne Gore. Petak, u podne, krećemo nas osam, pod vodstvom Zorana, koji je isplanirao cijeli izlet. Znatiželjni kakvi jesmo, ulazimo u Bosnu i Hercegovinu već kod Metkovića, da upoznamo krajeve u kojima nismo bili.Odmah nakon prelaska granice nailazimo na predivno akumulacijsko jezero usred surovog krša i okolnih brežuljaka. Dalje nas put vodi kroz suvremene nasade jabuka i vinove loze u Popovom polju , nešto malo prije Trebinja. Prolazeći kroz Trebinje, vidimo kupače na rijeci kako uživaju. I mi bismo im se bili pridružili da smo imali više vremena, ali čeka nas još dosta kilometara do odredišta.

      Nastavljamo dalje prema Crnoj Gori, zaustavljamo se kratko u Nikšiću da popijemo kavu i protegnemo noge. Nakon Nikšića dolazimo u  mjesto Šavnik, pa do našeg odredišta Žabljak. Odmah preuzimamo ključeve od gazde koji nas je dočekao, a potom pravac u restoran na večeru.

      Rano ujutro krećemo prema Durmitoru. Polazna točka nam je prijevoj Sedlo (1902mNV), tu kupujemo ulaznice za Nacionalni park „Durmitor“ (3 €). Početak staze vodi nas preko livada, sa kraćim dionicama uspona gdje se moramo služiti i rukama. Nešto kasnije nailazimo na par izvora vode i dijelove livada pod snijegom koji odolijeva jakom suncu i temperaturama od oko 25°C. A kad smo ugledali divokozu kako skačući prelazi s jedne strane brežuljka na drugu i natrag, kao da nam želi pokazati tko je gazda na planini, ostali smo oduševljeni  njenom  spretnošću. Nakon kraće pauze dolazimo do prijevoja  Surutka  (2309mNV), pa se spuštamo do jezera Zeleni Vir, koje se nalazi na 2028mNV, promjera četrdesetak metara. Poslije otprilike dva sata hoda, počinje pravo planinarenje. Stežemo ruksake i gojzerice, jer nas čeka dugi, strmi i kameniti uspon, a sunce prži. Već pomalo umorni stižemo do Velike Previje, prijevoja na 2351mNV, gdje se odmaramo prije samog uspona na vrh. A sad dolazi na red uvijek neugodni sipar, ovaj je u tankom sloju pa se još lakše odronjava, ali i to smo svladali, nije nam prvi. Još zadnja strma dionica, koja je toliko uska da se ne mogu mimoići dvoje ljudi, pa čekamo da prođe grupa planinara pri silasku. Sa vrha se pruža prekrasan pogled na bezbroj okolnih planina i durmitorskih jezera, a čak se vidi i planina Prokletije, na granici sa Albanijom. Vrh se zove Bobotov Kuk (2523Mnv), a Durmitor ima još 48 vrhovaiznad 2000mNV, ukratko raj za planinare.

      Početak silaska je najteži dio, jer  sipar na velikoj strmini se kliže kao led. Ostatak puta je bila lagana šetnja, a u popodnevnim satima stižemo u našu bazu, Žabljak. Navečer  smo prošetali i večerali u restoranu, kao pravi turisti. Ujutro pola ekipe je otišlo na planinu Vasojevića Kom (2461mNV), a nas četvero smo odlučili probati rafting na famoznoj Tari. U kolovozu je tok rijeke dosta niži, tako da smo uspjeli fotografirati kanjon iz čamca, drugi po visini u svijetu, ali je bilo nekoliko slapova koji su nas dobro zaljuljali. Na kraju raftingaodlazimo na ručak. Izabrali smo pastrvu i nismo požalili. Potom smo otišli u selo Mala Crna Gora, pa do kanjona Sušice, na vidikovac Ćurevac i pred kraj dana šetnjom oko Crnog jezera. Ujutro dočekujemo ostatak ekipe, koja je bila na još jednoj crnogorskoj planini. Pričaju nam o predivnom izletu, smještaju u drvenim kućicama i o tradicionalnoj hrani koju su probali. Polako se bliži vrijeme za povratak. Odlučili smo posjetiti manastir Ostrog, pored Nikšića, koji je sagrađen u planini Ostroška u 17.st., od strane hercegovačkog metropolita Vasilija. Slijedeća stanica nam je Trebinje, zbog želje da probamo domaću pitu (burek s mesom) i baklavu. U gradu je nesnosna vrućina (a mi smo vjerovatno bili jedini šetači), ali to nam nije pokvarilo dojmove.

      Već je kasno popodne, prelazimo granicu uz kraće čekanje, nekon čega nam se otvara pogled na Jadransko more i naš biser Dubrovnik. Zaustavljamo se u Stonu i naravno doručkujemo kamenice. Uz kamenice smo dobili i besplatno predavanje o njihovoj proizvodnji od strane glavnog konobara. Kako nam se bliži kraj putovanja, tako sve više sabiremo dojmove proživljenog. Kasno navečer stigosmo kući sa željom da još više upoznamo Durmitor.

      Dogodine…

Paško Galić

FaLang translation system by Faboba