Tom Samotnjak pozvao me na upoznavanje Dinare na njemu svojstven način, to znači da na kilometre nema markacije i da je prohodno samo za divokoze.

Odabrao je ovaj put usjek južnog dijela Dinarske stijene zvan „Veliki prožlog“. Na samom početku probijali smo se kroz šikaru, zatim po siparu, dok je zadnji dio bio strmi travnati uspon. Tijekom uspona prelazili smo s jedne strane usjeka na drugu, otkrivajući predivne kadrove Dinarske stijene sa raznim kamenim oblicima. Snijega nije bilo na vidiku  iako smo ga priželjkivali ugaziti, pa smo poslije marende otišli do obližnjeg vrha „Ošljak“ na visinu preko 1600 m. I onda dok smo mi uživali u prekrasnim vidicima, tek nekoliko metara od nas ugledali smo zeca kako bježi pred psom koji ga je bezuspješno lovio po snježnim obroncima, ali je zato Tome bio brz na okidaču fotoaparata i uspio je to slikom zabilježiti .

              Vrijeme je bilo da se spustimo do planinarskog skloništa „Martinova košara“ na 1.300 m/nv,  gdje smo se sastali sa našom ekipom iz društva koji su pod vodstvom predsjednika Tome i Viktora, poveli mlade planinare na treći izlet , 3. Planinarske škole našeg društva.

Sve skupa nas dvadeset troje po lijepom sunčanom danu uživalo je u prirodnim ljepotama naše Dinare.

Paško Galić

FaLang translation system by Faboba