Pogled na Bijele stijene s Boca

 

     Konačno dobra vremenska prognoza za vikend potaknula nas je na ozbiljnije planinarenje. Na moj prijedlog, uz dogovor o detaljima izleta s ostatkom ekipe ... Rada, Zoran i Božo ... odluka je pala da se kreće. Plan je da prvi dan ispenjemo vrh Bijelih stijena te prođemo Vihoraški put. Područje Bijelih i Samarskih stijena je strogi rezervat prirode te najatraktivniji dio Gorskog Kotara u sklopu Velike Kapele. Ako ostane vremena istu večer bi do Schlosserovog doma na Risnjaku.

     Dan prije rezerviramo noćenja u planinarskim domovima. Pokret je u petak popodne do planinarskog doma u Tuku (pored Mrkoplja), to je ujedno najbliži dom za početak uspona na Bijele stijene. Uz srdačan doček domaćina (op.a….kažem ja…) smještamo se u domu. Jedini smo na spavanju tu večer, dom solidan, topao, uredan, čista posteljina.

     Ujutro nakon kave krećemo na uspon. Vozeći se Begovom prolazimo pored Matića poljane (poznati kameni spomenik smrznutim partizanima). Uspon počinjemo oko 8h strmim putem kroz šumu, gdje se još ne naslućuju velike stijene, svladavajući prepreke od srušenih stabala. Nedugo zatim, izbivši na Vihoraški put, pred nama se ukazuju strme, visoke, oštre stijene u svoj svojoj ljepoti. Krenuli smo lijevo prema vrhu Bijelih stijena koji je ujedno i početak Vihoraškog puta a malo poslije toga pred nas su „iskočili“ prepoznatljivi Prsti. Podno samog vrha ruksake ostavljamo jer je uspon strm i zahtjevan, osiguran klinovima i sajlama. Nakon upijanja lijepog krajolika sa vrha (1335m n/v) s pogledom na Samarske stijene, Klek, Bjelolasicu te kratkog odmora slijedi spuštanje na stazu. 

 

       Nastavljamo Vihoraškim putem. Staza vrlo zahtjevna, kamenita, sa čestim spuštanjima i usponima i cijelo vrijeme okružena visokim stijenama. Na jednoj stijeni nailazimo na crnu riđovku zastrašujućeg izgleda. Nakon našeg dugog „nagovaranja“ da se pomakne te puhanja na nas ,uvukla se za pola dužine pod stijenu pa smo mogli proći . Susrećemo i prve planinare iz suprotnog smjera. Prolaskom preko Zelene doline dolazimo do Ljuske koja je i najzahtjevniji dio Vihoraškog puta. Štapovi u ruksak pa slijedi penjanje i spuštanje kroz niz visokih usjeka osiguranim klinovima, sajlama i na jednom mjestu skalama, što iziskuje dosta opreza i spretnosti.

 

     Uspješno prošavši Ljusku nastavljamo dalje, duž cijele staze  prolaz otežavaju srušena stabala ( od ovogodišnjeg leda koji je poharao Gorski Kotar)  koje treba preskakati, obilaziti ili se provlačiti kroz granje. Sreli smo još par skupina planinara što svakako veseli. Marenda je u Ratkovom skloništu koje je  po svojoj slikovitosti jedan je od najoriginalnijih planinarskih objekata u Hrvatskoj. To je drvena brvnara smještena u polušpilju ispod okomite stijene Šerpas koja je nadvisuje kao prirodni krov. Slijedi spuštanje stazom,a dalje prilaznom cestom. Kod auta smo u 17h.

     Uz kratku kavu u Mrkoplju prepuni dojmova skupljenih tijekom dana nastavljamo prema Risnjaku. U Gornjem Jelenju skrećemo na makadam do Vilja (1156m n/v) odakle krećemo do Schlosserovog doma (1418m n/v). Strmim usponom preko Medvjeđih vrata, nakon sat vremena hoda, u sumrak, ukazuje nam se prelijepi dom, okruženje kao da ste u Alpama.

     Vrlo srdačno dočekani od domaćice Vesne (rodom naša Dalmatinka) i njene djece smještamo se u sobu. Uz rakijicu dobrodošlice, u zimskoj sobi koja je jedina otvorena cijele godine, naša Vesna posvećuje nam dosta vremena pričama o Risnjaku. U domu je dosta planinara i izletnika. Lijepo je uređen, cvijeće na prozorima, ugodna atmosfera, ukusan grah, hladno pivo - sve za svaku pohvalu. Dom je 2013.g dobio  priznanje za najbolju planinarsku kuću od  HPS-a.

     Ujutro se budimo uz zvukove jakog vjetra koji nosi oblake magle. Uspon do vrha (1528m n/v) kratak, slikanje. Vrh je označen čeličnim volanom, metalni tuljac i žig su pod vršnom stijenom. Šteta što se navukla magla jer smo uskraćeni za pogled, s jedne strane na more i otoke a s druge na okolne vrhove. Razlog za ponovni posjet!

    Spuštamo se natrag do auta te slijedi povratak kući. Cijelo vrijeme komentiramo etape uspona i vjerujem da ćemo se često prisjećati ovog izleta. Jedan od boljih…kako znamo reći!

     Možda će vam se činiti predug izvještaj ali jednostavno toliko lijepih slika prirode se nije moglo opisati kraće, a možda nekog potakne na obilazak istog.

Elza

FaLang translation system by Faboba