Sa nekim ljudima se tako lako dogovorit. 

"Hoćemo na Brač? 

-Zašto ne!?

-Idući vikend?

-Može. Tri dana, odnosno puna dva i da, noćenja u šatoru.

Ide se biciklima. LOGIČNO!

Pogađate riječ je o Mladenu Matetiću i Mili Močiću.

Plan igre je slijedeći: automobilom do Splita gdje ostavljamo auto kod dragog nam prijatelja Ćole Vrličkog iz PD Zolja, đir po gradu i ukrcaj na trajekt u 18:00. (28 kn + 32 kn bicikl).

U Supetar stižemo oko 18:50h.  Prvo uočavamo Lidl i kao svi ljudi u besparici jurimo prema toj trgovini, čak prestižemo i dva skutera, brži od nas je bio samo kombi gorske službe.

Nakon laganog i dugog opremanja sjedamo na svoje strojeve i krećemo put Vidove Gore. Lagani uspon prema Nerežišću i tu se zaustavljamo večeramo, gledamo kartu,..... nikud nam se ne žuri. Pala je i noć, ali ugodno i toplo vrijeme nas tjera na daljnje bicikliranje, te se odlučujemo krenut prema vrhu pa dokle nam se da... :)

Slijedi nešto jača uzbrdica, te nakon cca 4 km silazimo s glavne ceste i tu slijedi uži asfaltirani put kroz borovu šumu koji vodi do samog vrha. Cijelim putem nailazimo na ovce (kasnije smo doznali da ih na otoku ima oko 30 000), a na vrhu smo oko 23:30h.

Pogled prekrasan, jedino mi fali žensko društvo radi romantike, Mare ~♥~

Mlađo pronalazi savršeno misto  za šator, kod zidina starohrvatske crkve Sv. Vida.

Podižemo šator samo radi komaraca, zadovoljno ispijem pivu i i protegnem noge. Prvih 20.km je iza nas.

Lagano ustajanje oko 08:30h, marenda, slikavanje kod kamenog križa, pečatiranje na vrhu, kratko časkanje s četvoricom biciklista koji su upravo stigli na vrh, punimo boce vodom u "Konobi V. Nazor" i put Pustinje Blaca. Do Samostana se vozimo širim makadamom, te ostavljamo bicikle pred uskom stazom i nastavljamo pješke 2,5 km. Prvo šta smo tražili u samostanu bila je bevanda i dobili je. Obilazak s dvoje francuza još jedna bevanda i put pod noge. Natrag po bicikle, istim putem nazad do asfalta i juriš na more. Kako u nas radovi traju vječno tako i ova cesta nije doživila svoje svečano otvaranje.

Silazimo s asfalta i puca guma (aj super, čudi me da nije do sad). Nema veze, sve sam ponio :j .

Nailaze dva Slovaka biciklista, nude pomoć. zahvalim se i kažem da imam druga koji vridi više od njih dvojice, al Mlađo je već otpartio koji kilometar niže. Zovem ga i velim da pričeka.

I sad slijedi ono što malo tko napravi. ČOVIK ostavi bicikl i vrati se pješke. Hvala Mladene.

Do Murvice vozimo makadamom i još dva puta krpim gumu :(

Od Murvice do Bola napokon asfalt i mojim mukama je kraj, koji naivac :D

Stižemo do plaže Zlatni Rat i otvaramo sezonu :-D

Đir do grada kupovina i večera. Već je noć i odlučili smo prespavat u Bolu. spavamo uz more samo u vrićama (ka pravi putnici).

Nekih 35 km taj dan.

Rano ustajanje, sunce nas budi, doručkujemo kratka kupovina i sjedamo na bicikle, čeka nas uspon od 10 km i tada slijede većinom ravnice i nizbrdice. Pred Nerežičem nailazimo na naše planinare Josipu, Marinu, Nadu, Jozu i Dinka, kratka izmjena informacija i jurimo za Supetar na trajekt. 37 km za taj dan na Braču. Još kojih 5 km po splitu i eto nas do auta, vezanje bicikla i lagano kući. Najbitnije od svega je da smo se popeli na brdo uz pomoć vlastitih mišića i zaključili da nema bola na Braču ;-P

Hvala Šimi Đapi jedini koji se sjetio nazvat, od onih koji su trebali ić s nama, i pitat kako smo. Hvala Aniti i Tomi što uvijek nazovu i pitaju kako nam je.

S člankom malo kasnim, al zato obećajem da drugi put izvještavamo uživo. Ovo je bio ugodan vikend u ugodnom društvu i već planiramo slične pothvate i osvajanje vrhova kroz ovo ljeto.

Do slijedeće avanture HELOP!

                                                                                                                                                                          Mile Močić

FaLang translation system by Faboba