39 P1140143

                 Crnopac je najjužniji izdanak Velebita i jedan od njegovih najatraktivnijih dijelova. Smješten je neposredno poviše prijevoja Prezid (768 m) na cesti Gračac - Obrovac, desetljećima najprometnijeg velebitskog cestovnog prijelaza, koji je nakon izgradnje autoceste i tunela kroz Sv. Rok izgubio na svojoj prometnoj važnosti. "Južni pristup", dugo vremena i jedini pristup Crnopcu, počinje baš s ovog prijevoja i to na mjestu gdje se novija cesta odvaja od stare. Novi, "Sjeverni pristup", daleko je izazovniji od južnog, nazivaju ga iSjeverni kaos”. To je iznimno krševit teren pun dubokih ponikvi i strmih litica, pravi labirint ponora i bijelih vapnenačkih kukova. “Nešto” ;-) stariji dio današnje ekipe prošao je istu stazu prije dvije godine pa smo, kao i većina planinara očarana ljepotom krajolika na Crnopcu,odlučili ponoviti ovaj put osnaženi mladim snagama.

       Ana i Marija,Luka(Odak),Paško,Rada ,Zoran,Božo i Elza - okupljanje na autobusnoj stanici, polazak u 7h. Nakon neizostavne kave u Gračacu krećemo na Prezid, početak današnjeg planinarenja sjevernim pristupom.

       Početni dio vodi kroz bukovu šumu te nakon 20-ak min hodanja izlazimo na prvi prijevoj odakle pogled puca s sjeverne strane na Gračac a s južne strane preko Obrovca prema moruNakon fotkanja nastavljamo dalje, staza vodi ponovno kroz šumu.Sunce već poprilično visoko pa godi šetnja kroz djelomičnu hladovinu.

 

       Prvi odmor je negdje na 1200m n/v, okrijepa voćem i zalogajčićima slatkog. Cure ništa ne prepuštaju slučajuzaštita od sunca faktor 50!  Dok odmaramo iz pravca Tatekovog skloništa stiže mlada ekipa iz Zadra, malo čavrljamo pa onda svak svojim putem.

 

       Nastavljamo šumom uz dosta strm uspon do prvih stijena. Staza je sada kamenita, punastjenovitih zapreka pa se trebalo pomoći i rukama. Popevši se na jedan prijevoj staza se račva. Mogli smo kroz vrtaču ili grebenom. Odabrali smo greben s kojega smo vrlo brzo ugledali vrh. No do vrha ima još dosta. Prolazimo stazom koja je pravo remek djelo prirode s bezbrojnim visokim stijenama, dubokim jamama, uskim prolazima, kamenim mostovima - čudima krša. Čak i nama koji dolazimo iz krša je prizor zadivljujući! Neki dijelovi staze su osigurani sajlama i klinovima radi lakšeg prolaska preko stijena.  

 

 

       Prije samog završnog uspona stali smo u hladovini, neki su bili žedni a neki su uspjeli i nešto pojesti. Inače stanka za marendu je dogovorena tek nakon uspona na vrh. Ostatak puta vodi grebenom, nije baš opasno no ipak treba pažljivo odabirati gdje stati radi, na mjestima, otvorenog ponora s jedne i druge strane… i evo nas na vrhu!

     Na grebenu se mimoilazimo sa skupinom planinara PD Kamenar iz Šibenika, oni su do vrha došli južnom stranom i vraćaju se istom, poželjeli smo jedni drugima ugodan ostatak dana .

       S najviše točke Crnopca pogledom dosižemo velebitske vrhove, Plješivicu, Ozeblin i Kremen, Poštak i našu Prominu. Prekrasni su vidici na Liku te Bukovicu i Ravne kotare. Ispod je Staza Malog princa te Tatekovo sklonište .

       Vrh je dokumentiran slikanjem iz svih pozicija nakon čega smo skoro u glas rekli da je vrijeme za povratak tj. marendu.

 


         Spuštamo se nakon zaslužene spize i odmora, južnom stranom planine, kroz bukovu šumu oštro nizbrdo. Slijedeći odmor je pored napuštenih ruševnih Veselinovića stanova. Staza dalje ide ponovno kamenjarem a završni dio ponovno kroz šumu te dolazimo do križanja sa sjevernom stazom kojom smo ujutro krenuli. Uskoro smo kod auta …još jednom kratko proživljavamo današnji uspon.

      

Zaključak je … naporno, zahtjevno, lijepo…zadovoljni…ponoviti u dogledno vrijeme…

            

Preporuka ostalim planinarima…obavezno posjetiti!

Elza

FaLang translation system by Faboba