Ponedjeljak navečer zove Krešo "sutra ne radim-ajmo negdi". Ajmo! Odma zovem Antonelu i Paju i izlet organiziran u 10min. Vidimo se ujutro u 8 ispred društva! Ujutro zvoni alarm i mislim se šta mi ovo triba šta ne spavam ka normalan svit, al ne ... ima nesto jače u tebi, ko će znat šta je to! Kako koji dio tijela izvlačim ispod pokrivača tako mi taj dio mrzne ... brzo upadam u taj(n)ice, u gaće pa one (zara) čarape do kolina... i letim do prozora... bura se smirila oblaka nema, mogli bi imati odlučan dan!? U 8h se nalazimo u prostorija društva, uzimamo potrebnu opremu i napuštamo Drniš.... ne zadugo..."zaboravila sam skupiti gamaše u Tomija"... na jednom škripanje guma polukružno okretanje i nazad..."sad smo napokon spremni nema više stajanja ni za dućan ni za kavu ni za pišanje" odlučno će naš vozač ... i napokon su uslijedili pregovori di ćemo kud ćemo od Svilaje do Cincara izbor pada na Rupe, nakon pustih krivina (zamagljenih stakala haha ) stižemo do kamenoloma od kud kreće markirana staza za Rupe... i napokon krećemo, oplačenje taj(n)ica ispalo je pun pogodak nakon 20 min nailazimo na zanimljivog lika koji u prvom mjesecu pomlađuje barakokule i šljive (sretno tim biljkama trebat ce im ) usput nam daje petardu kaže evo ako naiđete na medvjeda bacite je, puca 5 puta! Sretni jer imamo petardu da se obranimo od medvjeda lagano se ispunjeno Pajo donosi odluku da ide na Lišanjski vrh tu on ubrzaje a mi polako nastavljamo sve do skloništa Rupe, i konačno marenda ... kulen, pršut, panceta, domaći sir.... "ima svega al fali mi luka" kaže Krešo i kao voda u pustinji, na sred stalaže se ukazala glavica luka ... naša energetska pločica nakon marende oblačimo dereze ... cepin u ruku i krećemo put Kozje jame ... nakon kratkog uspona stižemo na naš penjački poligon pridružuje nam se i Pajo koji je osvoijo vrh i skupa ulazimo u jamu dok nas budnim okom promatra naša Anći kad se ustvrdilo da je sigurno i da nema opasnosti od lavine ulazi i ona te kreće penjanje derezama i cepinima ... još malo uživamo u suncu i krećemo put auta ... kad smo došli blizu auta ajmo baciti tu pedardu, opasnosti od medvjeda više nema ... i tako čekamo minut, dva, tri, pet ... srića da medvjeda nismo vidili :) :)

 foto: P.Galić & J.Gverić

tekst: Josip Gverić