Tek nakon položene mature sa diplomom u ruci troje hrabrih brucoša planinarskog društva Promina odlučili su poći na maturalno putovanje. Dodatni
poticaj je bio poziv planinarskog društva Dinaridi na okupljanje i zajednički uspon na Lišanjski Vrh. Na Praznik rada Antonela, Paško i ja (Nikola)
krenuli smo iz Drniša i uputili se na kavicu u Vrliku. Vrlika je na praznik bila puna ljudi. Osjetila se praznička atmosfera.
Nakon kavice posjetili smo Vukovića vrilo gdje smo se sreli sa kamperima iz Zagreba i izmijenili koju pametnu. Sa Vukovića vrila izvrsno se vidi
Vrličko polje i Cetinska krajina. Malo dalje stižemo do fascinantnog izvora Cetine. Jedan je to od tri vrila i zove se Glavaš ili Veliko vrilo. Grotlo
samog izvora seže u veliku dubinu ispod Dinare, a dosada je istraženo samo do 150 m dubine. Imali smo priliku to čuti od jednog lokalnog stanovnika. Na
putu smo se slikali kraj najstarije starohrvatske crkve sagrađene u 9.st. To je crkvica Sv. Spasa uz koju se nalaze stećci iz 14. i 15. stoljeća. I
konačno nakon razgledavanja vrila u 9:00 h počeli smo uspon.
Krenuli smo iz Gornjih Barišića koji se nalaze lijevo od kamenoloma. Markacija kreće od mjesta uz makadam gdje je dominantan veliki hrast. Ispod
kojeg smo i mi parkirali. Dobro markirana staza vodi dijelom kroz šumu hrasta kitnjaka, a dijelom kroz nisko raslinje i goli krš. Prošli smo dionicom
koja se zove Prločki dolci gdje se nalaze stočarske kućice koje nisu više u funkciji (rekao nam je tu informaciju Clapton iz Dinarida). Tu smo bacili
ćakulu sa mješovitom skupinom iz Dinarida i podijelili sa njima, ispostavit će se, zadnji hlad na tom dijelu planine. Dalje stižemo jakim usponom na
zaravan Rupe gdje se nalazi sklonište Rupe na nekih 1350 m nadmorske visine. Ispred već dobar dio ekipe marenda i zabavlja se. I da ne ostanem dužan
moram spomenuti da smo vidjeli i drage tete koje su nam ispekle fritule kad smo bili na Svilaji u sklopu planinarske škole.
Nakon sanjkanja i okrijepe prema vrhu smo krenuli oko 12:30 h. Opremu smo ostavili u skloništu,a ponijeli smo samo vodu i najosnovniju opremu. Do
vrha nam je bilo potrebno 1h i 5 min. Visoka temperatura davala je svoje negativne efekte, no uz bodrenje i malo motivacijskog razgovora dobro smo
podnijeli uspon. A na vrhu ekstaza. Pogled nevjerojatan. Muk. Sva ona patnja odjednom nestade i pretvori se u zadovoljstvo. Oko nas na dohvat pogleda
Dinara i Sinjal, Veliki Bat, Troglav, Šator, Svilaja...Ovo je bio prvi vrh i prva mala ekspedicija koju smo sami organizirali, koristeći znanje stečeno
u planinarskoj školi. Osjećaj je neopisiv i samozadovoljan. Upisali smo se u knjigu na vrhu i potpisali naše Društvo te smo odnijeli sa sobom samo
utiske i dobar osjećaj. Nakon ručka i odmora isprid skloništa zahvalili smo se Čerči na gostoprimstvu, pozdravili kolege i krenuli nazad.
I tu nije bio kraj našim pustolovinama. Stali smo opet na izvor Cetine, malo rashladiti i rasteretiti noge te se napiti hladne Cetine. U Drnišu smo
bili oko 18:30 h. Iza nas je ostalo oko 6 sati hoda, 2 sata odmora i slike koje nećemo nikada zaboraviti, a zbog kojih ćemo se opet vratiti.
Nikola Perlić
