plakat bockovac

Projekcija fotografija i predavanje Željka Bockovca pod nazivom "Uspon na Eiger" u srijedu 30. travnja 2014. u 19.00 sati u dvorani glazbene škole „Krsto Odak“ Drniš, u sklopu opće planinarske škole

Biografija autora: ŽELJKO BOCKOVAC

Željko Bockovac rođen je u Splitu 03. kolovoza 1968 godine. Sretno oženjen i otac dvoje djece. Od svog rođenja živi i djeluje u Makarskoj. S trinaest godina upoznaje se s planinarenjem i planinom Biokovo, a 1983 godine učlanjuje se u Planinarsko društvo „Biokovo“ u Makarskoj. Već slijedeće godine pristupa speleološkom odsjeku, te brojne jame postaju sastavni dio njegova života. Ljubav prema planini širi mu horizonte, tako da ubrzo otkriva penjanje tj. alpinizam. Želja da se usavrši i u ostalim granama planinarstva odvlači ga 1986 godine na tečajeve Vodičke i Gorske Službe Spašavanja.

S tek napunjenih 18 godina planira svoj prvi odlazak u austrijske Alpe i sa svojim kolegom M.Gojakom uspinje Grosglockner (3805m), najviši vrh Austrije. 1989 godine organizira prvu Makarsku alpinističku ekspediciju na Ararat 5165m u Turskoj. Time postaje najmlađi vođa neke alpinističke ekspedicije u bivšoj Jugoslaviji. U razdoblju Domovinskog rata na kratko se prekida Željkov planinarski put, ali ratni tereni brdovitog Dubrovačkog zaleđa održavaju mu ljubav prema planini

Godina 1997 postat će prekretnica u planinarskom životopisu. Zbog jako loše klime u planinarskom društvu Biokovo i ne razumijevanja za više i ekstremnije aktivnosti, zajedno s kolegama S. Boticom i J. Boticom osniva Speleološko-Alpinistički Klub Ekstrem. Već prvih godina nižu se uspjeh za uspjehom. Izvode prvi kanjonig u Hrvatskoj na rijeci Cetini, pa jedan od prvih raftinga. Slijede odlasci na ekspedicije i brojni usponi u Alpe. Godine 2000 s kolegom M. Bulatovićem odlazi na Mt. McKinley (6198m), ali zbog neiskustva i prvog susreta s ozbiljnijim planinama dolazi do visine od 5100m. Najviši vrh Sjeverne Amerike, McKinley, do danas mu ostaje jedini neispenjani vrh. 2002 godine u ekspediciji pod vodstvom D. Mesarića penje se na Elbrus (5165m) i Gumachi (3805m) u Rusiji. 2004 godine s penjačkim partnerom D.Majetićem odlazi u svoj prvi odlazak u Peru gdje se uspješno uspinju na vrhove Ishinca 5533m, Urus 5420m, te Pisco 5752m. 2005 godine, ponovo pod vodstvom D. Mesarića, uspinje svoj prvi himalajski vrh Island Peak 6186m. Paralelno s ekspedicijama, u Alpama „padaju“ četiritisućnjaci i to glasoviti Matterhorn, Mont Blanc 3 puta, Duforspitze, Lyskam, Breithorn, Grand Paradiso i ostali niži vrhovi.

Svoja najbolja planinarska postignuća ostvaruje 2008 godine kada s klupskim kolegama E. Reteljem (), V. Jurasom i I. Rakićem uspinju najviši vrh Perua, poznati Huascaran 6768m. Godine 2011 zajedno sa suprugom Livijom odlazi na svoju treću ekspediciju u Peru, te se oboje penju na vrh Ishinca 5533m. S penjačkim partnerom V. Seinzom, teškom rutom French Direct, uspješno se penju na vrh Alpamayo 5947m.

U planinarskoj publicistici često je autor raznih članaka, te idejni i glavni autor monografije „10 godina kluba Ekstrem“, čiji je predsjednik bio punih 12 godina (do preseljenja u Split).

Od 2007 godine sa suprugom Liviom živi u Splitu i aktivan je član Vodičke službe Planinarskog saveza Hrvatske. Aktivno, kao predavač, volontira na planinarskim i vodičkim školama, te i dalje radi na planiranju ekspedicija i na promociji hrvatskog planinarstva.

 

tekst preuzet sa HPD "Bilogora"

FaLang translation system by Faboba