Došao nam je na red još jedan izlet, 5-i po redu. Kao i inače polazak je bio u 8 h iz Drniša, osobnim autima do sela Lišnjak. Put nije bio dug nekih 7-8 minuti. Parkiramo i krećemo prema planinarskom domu. Inače ovo je prvi put da idem na Prominu te mi je žao što je nisam vidio u njenom najljepšem izdanju zbog požara koji se dogodio prošlog ljeta. Ali sve u svemu opet je bilo predivno. Nakon ne previše napornog uspona stižemo do planinarskog doma, dok većina ispija kavu i čaj ostatak se "baca" na nešto konkretnije... pršut, sir, sirnicu (po drniški pogača). Nakon kave i marende krećemo s ponavljanjem čvorova te kratko podsjećanje na predavanje orijentacije. I došlo je vrijeme da stečeno znanje primijenimo u stvarnim uvjetima, rukovanje kompasom, usjeveriti kartu, azimut, kurometar... po završetku vježbe orijentacije prelazimo na drugu današnju vježbu a to je spašavanje unesrećenog i izrada nosila. Zadatak nam je bio čekati dojavu unesrećenog te ga pronaći na karti uz pomoć kompasa. Nakon šta smo utvrdili gdje se unesrećeni nalazi krenuli smo po njega sa improviziranom nosiljkom koju smo napravili od grana i zamki. ...15-tak minuta šetnje i čujemo Pavla kako zapomaže "upomoć". Na našu sreću unesrećeni nije bio Josip kao šta je planirano nego Matilda,ipak je lakše nositi 30 kg manje, iako je Josip djelomično bio unesrećen (temperatura).Na putu smo bili podijeljeni na vođu akcije,saniteta te transporta. Nakon pružanja prve pomoći i fiksiranja, Matilda je sigurna za transport te krećemo natrag prema domu kraćim i ajmo reći lakšim put iako nimalo laganim. Nakon šta smo "spasili" unesrećenu svi skupa sjedamo na zasluženi ručak, koji nam je opet pripremio Marko Duvančić s obitelji (Hvala Duvančići 😄). Toć sa mesom i njokama je bio izvrstan, njoke pogotovo! Uz pokoju čašicu Markovog vina konačno malo odmaramo 😃 te se spremamo za polazak kući i zaključujemo još jedan izlet OPŠ. 

Tekst: Ivan Turudić

ozio_gallery_jgallery

free social media buttons