Bukovac – Blagoslov Planinarske Kuće
Još jedan novi dan donosi poznati, ali uvijek uzbudljiv osjećaj – spremamo se za naš već tradicionalni izlet na Bukovac.
Jutro miriše na avanturu, svježinu planinskog zraka i radost druženja.
Polazak je u 7:00 h iz Drniša, no ovog puta imam sreće – ekipu dočekujem u Dugopolju, što znači da mogu malo dulje uživati u jutarnjem snu. Na put krećemo vedrih lica: Darija, Šime, Čavala, pasica Aurora i moja malenkost.
Prvu jutarnju kavu pijemo u Zadvarju, gdje Darija, naravno, odmah prepoznaje svećenika koji će blagosloviti planinarsku kuću. Zezamo je kako zna sve svećenike i fratre u našim krajevima – smijeh nas lagano razbuđuje i priprema za uspon.
Nakon kave nastavljamo prema polazištu. Sunce se probija kroz krošnje borova, a hladan biokovski zrak puni naša pluća svježinom. Korak po korak, penjemo se polako i uživamo u čaroliji prirode. Mirisi borovine i zemlje stapaju se s povremenim povjetarcem.
Stižemo do planinarske kuće, domaćini iz PD Pozjata dočekuju nas s osmijehom i toplim rukovanjem. Nazdravljamo pjenušcem kojeg je, kao prava čuvarica tradicije, cijelim putem nosila naša Darija.
Slijedi trenutak smirenosti i duhovnosti – blagoslov kuće i molitva. U tom času osjetimo duboku povezanost, ne samo jedni s drugima već i s planinom koja nas je primila u svoje okrilje.
Nakon svečanog trenutka, domaćini su za nas pripremili u izobilju grah i tripice, a bilo je tu hrane i za vegetarijance. Sve se savršeno uklapa – planina, ljudi, hrana i smijeh.
Ne može proći bez pjesme i plesa – razdragano društvo ne propušta priliku za veselje. Vrijeme prolazi u trenu, a kako se sunce polako povlači iza vrhova, dolazi onaj trenutak kad moramo krenuti natrag. No, rastanci nikada nisu brzi – još nekoliko puta se čulo “ovo nam je stvarno zadnja pjesma, pa idemo".
Punog srca i ispunjeni dobrom energijom, spuštamo se s Biokova gotovo pred noć. Noćna svježina nas ne zaustavlja – brzo pada odluka da nastavimo druženje uz večeru u "Lovcu", jer nam je ionako usput. 😉
Tamo srećemo Splitskog dobročinitelja Miljevačkih korijena, nadaleko poznatog izvjestitelja, no ovog puta neka njegovo ime ostane tajna. Njegova gostoljubivost i velikodušnost ponovno su se pokazale na djelu – ne samo da nam je pravio društvo, već nas je počastio hranom i pićem, dodatno upotpunivši ovu savršenu večer.
Rastajemo se puni sreće, zahvalni na još jednom danu ispunjenom prirodom, prijateljstvom i smijehom.
Već sada jedva čekamo blagoslov sljedeće godine.
Nikolina Kozlica
