''Bez obzira šta je prošlo već 10ak dana ... dok se ima šta napisat, nikad nije kasno za objavu.'' 😉
Vođeni dobrim provodom na prošlogodišnjim Danima planinara Dalmacije na otoku Visu te željom za upoznavanjem još jednog našeg otoka nismo se nimalo dvoumili za ovogodišnje Dane planinara Hrvatske na otoku Mljetu.
Dogovor nije ni pa', ko sve ide, kada i kako, a već su se rezervirali apartmani pa neka se nađe ... otići ćemo mi, govorila je tada Darija (u nastavku teta). Prošlo je tih 3mj. od prvog spomena ovog izleta i došla je i ta subota i ranih 5:30 kad smo se dogovorili na autobusni kolodvor u Drnišu. Kasnim po običaju, al ovaj put iz opravdanih razloga. 😁
Pakiraju se ruksaci u kombi, prigledavaju osobne. Iz Drniša će nas 6, a u Dugopolju ćemo skupit još i Jozu te možemo u punom sastavu s A1 kreniti prema Stonu. Na putu prema Stonu nije se dakako spavalo ... neznam kako bi Vam to u kratkim crtama opisa ... smijeh, smijeh i samo smijeh.
Idemo se malo uozbiljiti, dolazimo na granicu. HR granicu uredno prolazimo i stižemo do BiH službenika. Dobar dan! Dobar dan! Može prometna, vozačka i Vaša osobna!?!? ŠTAJ SAD MISLIM SE? Piše li ga piše, sve mu ruke više drkću, neznam jel od one jutarnje rakije il od obima posla toga jutra. Nanizalo se iza nas cca. 10 auta, nama je i dalje sve smišno, koliko god se trudili ostat ozbiljni, a gosp. carinik i dalje piše. Na jednom mi uručuje papir i kaže da potpišem?!? A JA REKO ŠTA'E TO SAD? Jamac za kredit možda?!? NE Ante, nego je carinik koji nije izaša' iz svoje kapunjere UTVRDIO da u kombi nije livana loža 😂 Produžim papir do zadnjeg sjedala i Ivy koja je to s gledišta struke pomno pročila i rekla ''a potpiši mu.'' Potpisujem i opravdajem sebe da imamo sutkinju u kombiju na šta će carinik: "JOOOOOJ DOĐE MI DA PLAČEM" aaaaahahahhaha prolomio se smij iz kombija. Ajte Bog i hvala Vam gospon. Već je 8ipo i davno je bilo 4ipo. Ante stani negdi. Samo čuješ pekara, pekara kroz kombi hahahha. Za cca. satak smo u Stonu, pijemo kavicu i idemo na burek, kiflice, maaa SAAAAAMA VODA rekla bi jedna. Nakon kratke okrepe, kave i cigara, pokret do Prapatnog, polazišta trajekta za Mljet. Isprid nas je već 30ak auta, sami planinari, a i SAAAAMA VODA, kiša lije ka iz kabla. Jozo čeka da okrene još jača pa će nam otići kupiti karte. ''Pitaj jel vozač u plaća il je u cijeni auta/kombija.'' Vraća se Jozo nakon 15min. Naplatilo mu i vozača. Teta je već snervana kao to? Pa se kratko zaustavljam kod Jadrolinijine kućice da šinorina pojasni kako TO kad je u uputuma koje su organizatori DPH dali piše da je mukte za vozača? E pa nema džabe ni u stare babe šta bi rekli. Plati i rugaj se. Na trajektu smo.
Krećemo prema Sobri, mistu na Mljetu, ujedno i mistu di su nam apartmani. Sve se valja, kako u mojoj glavi tako i na moru, sve me strah ustat se da ne padnem kome po stolu. Nekako se dovučem do šanka di ćemo popit pivo ... da nam bolje burek provari. 😂 A ni'ko ne misli da bi mogla biti poslje pive SAAAAMA VODA. Nakon svega 40min. stižemo do Mljeta, napokon kopno mislim se. Još 3km do Sobre i stižemo u apartman. Oduševljeni smještajem, gostoprimstvom, pogledom i nadasve balkonom smještamo se po principu: muški s muškima, a ženske s ženskima. Aj dobro, ja i Jozo smo cimeri. Gazdarica nam kupi odma osobne zbog prijave. Nakon raspremanja, svi se nalazimo u Nadinom, Aninom i tetinom apartmanu, ujedno i najboljem. Kako sam morao kratko do svoje sobe čujem neki glas: "Gosparu, Gosparu" ... sve se okrećem oko sebe misleći da nisam ja taj gospar. Ipak DA, gazdarica mi uručuje osobne. Nakon kave i uživanja na balkonu vrime je od ručka i moramo do Babinog polja di je ujedno i središnji dio cile zabave naredna 3 dana. Odjednom mami Marini nema osobne. Velika je napetost bila, kako kući u ponediljak? di je osobna? ... a sve se prigledalo, samo ne'ko nije! :) Skoro se cili vikend pretvorio u najgoru noćnu moru ... odjenom isprid nas crkvica sv.Pavla i ekipa se krenila pomolit sv.ANTI (ne znajući kome je crkva posvećena) nebi li nam naša osobnu i vratio nam smješak na lica. I tako bi. Osobna se pronašla, onako doslovno slipljena za drugu osobnu. Neću reć' u koga je bila, samo ću Vam reć' da sam očekiva onako neku pleskicu uz uši 😐 Ipak nije to u maminom stilu, i zato ti hvala. Ponovno nam je sva trava na mistu i sad možemo čekati u velikim i debelim redovima na grah s kobasicom. Ipak je 1200 planinara na otoku, a grah dobar.
Kako nebi samo jeli i živcirali se, odlučili smo otići do Odisejeve špilje. Legenda kaže da je na oštre hridi uzburksno more izbacilo starogrčkog junaka Odiseja, potom i apostola Pavla po kome je crkva u Babinom polju i dobila ime. Poslje šetnje povratak na središnji trg ... zabava može početi ili za nas ipak ne?!? Pošto nam je postalo 'ladno i pomalo dosadno rađe idemo do apartmana siditi i uživati na balkonu naših docimerica. Tako i bi. Samim dolaskom u Sobru vidili smo "starosjedioca" otoka, Munjoza Minju iz Drniša pa odlazimo s njim na kratko piće, potom na zajednički dogovor i razradu plana za naredna 2 dana te umorni od ranog ustajanja jedva čekamo u krevet. Tu završava dan prvi.
Ono kad se ujutro probudiš s mišlju da opet pada kiša, a onda otvorim grilju i sunce me opali po očima, a onaj "šum od kiše" su bili samo valovi koji su doslovice udarali o stine ispod prozora. Lipo je i to doživit ljudi moji. Kavica i marendica na već spomenutom balkonu docimerica, a onda svi putevi vode na zapadni dio otoka, preko Babinog polja, Polače, Pomena...sve do NP "Mljet". Označenim šetnicama obilazimo Veliko i Malo jezero te brodom prelazimo na otok sv. Marije iz 12. stoljeća ilitiga OTOK NA OTOKU šta bi se reklo. Ništa posebno, nema do našeg Visovca 😊
Na povratku u Sobru obilazimo otok, redom ... Goveđari, Blata, Kozarice, u Babinu polju skupit priznanje za sudjelovanje na Danima planinara HR i za kraj dana šta drugo nego guštiranje na balkonu. Rezane Žuje i domaće bevande. Ka u krv. Bilo je tu plača od smijeha, dilda, didlou, dildo, dildau??? Maa kako se ono na Miljevcima kaže? 😂😂😂 Spavanje.
Dan treći. Susjed diže svoje mriže, a galebovi vrebaju nebi li se šta našlo i za njih. Prije li moramo ić ća. Svima je pravo omilila ova Sobra. Spremanje i pozdravljanje s gazdaricom i gosparom njenim i idemo put Prožurske luke, Okuklja, Maranovića, Korita do plaže Saplunare Velike i Male te uvale Blaca (Limuni) ujedno dviju pješčanih plaža na jugoistočnom dijelu otoka. Kako nam je već bilo skoro pa podne, a gužve za trajekt će biti velike, jer svi bi rado svojim kućama pa mi idemo na vrime kombi parkirat u red i negdi na hridi uživat u posljednjim trenucima na otoku Mljetu. A tu je i marenda iz fridža. Oš pršuta i gaude, grčkog Salakisa, Vivisa ili trapista, oš pečenice (friške ili na tavu)), oš čajne il mesnog, pancete il slatka. 😂
Slijedi ukrcaj na trajekt, a prije toga u luku stiže bili caddy i kašeta oradi i brancina, ehh Minja, Minja ... evala ti, ugodno iznenađenje. Hvala ti u ime svih. 15:00 sati je i vrime je polaska, uz povike neke gospoje s palube: "Anaaaaaa, Anaaaaaa" te trube s trajekta isplovljavamo s Mljeta. Nakon manje turbulencija nego prije 2 sana stižemo u Prapatno. Kopno, kopno!
Prepričavajući protekle dane vraćamo se u stvarnost, naš mali i lipi Drniš s planovima kamo za produženi vikend u 6mj. 😊
tekst i foto: Ante Gverić
