Prethodnica, logistika krenula je put Blidinja, BiH, jake snage PD Promine, u jednom trenu na pamet mi je pao film „Ko to tamo peva“, eeeee, veselo…Skupili smo se u planinarskoj kući Orlove stine na Blidinjskom jezeru, gdje su nas dočekali domaćini, ugrijali kuću, predali ključeve i poželjeli nam dobro vrijeme i uspješne vježbe. Za večeru je bio žlomprt sa jajima ili ti po domaću pečenica, kobasice i razne druge delicije. Subota, -22 °C, dizanje, 6:00, kava, namazi raznih vrsta, ma pravi englezi, svi predznaci predivnog dana.
Dok nas je sunce sramežljivo ćirilo iza visokih obronaka planine Čvrsnice. Prvo ranojutarnje predavanje održao nam je Željko Bockovac zvani Bocko upoznavanje sa opremom koja nam je potrebna u visokim gorjima.
Nakon teoretskog dijela, osvojili smo prvu padinu i krenuli na praktični dio nastave pod punom planinarskom opremom, jedina razlika je šta sada već sami znamo montirati dereze (barem ja).
Vidjeli smo kako izgleda simulirano zaustavljanje, a kada je došao red na polaznike, rasporedili smo se svaka grupa na svoju padinu i padaj brate mili koliko god želiš. Dobila sam vatrogasnu „profi“ kacigu (jedva mi je glava stala u nju) i cepin i kako bi naš svit reka aj se ti sada spontano zaitni niz padinu i školski se zaustavi. Neš ti problema, uredno sam ja to odradila a kao podsjetnik imam jednu krasnu dijagonalnu masnicu, ali zato je barem glava na ramenu.
Predavač nam je pokazao kako se izrađuju sidrišta u snijegu, tzv. gljiva ili suza i osiguranje na jednu dvije ili više točaka i šta nam sve može poslužiti za izradu tih sidrišta (cepini, skije, lopate za snijeg, ruksaci…).
„Navezivali“ smo se, tj. radili naveze sa dvije, tri i četiri osobe i tako „navezane“ predavač nas je poslao u bespuća Blidinjskih padina i rekao ne vraćajte se barem 20-tak minuta. Bilo je vrlo zanimljivo biti dio ekipe, a naš najmlađi polaznik Roko, pa di te baš sa mnom dopalo u grupu, spontano se bacio i….ajme…e Roko Roko. Nakon naporne vježbe, padanja, cerekanja Bocko je objavio Urbi et Orbi RUČAKKK, a šta smo bili brzi. Sve pohvale Dinku i Piliju na odličnom ručku, e tako to ide netko mora i skuhati fini ručak dok se mi ostali „itamo“ po snigu.
Nakon ručka odlazak na skijalište gdje nas je dočekao naš sljedeći predavač Ivan Šafradin zvani Šafra, iz HGSS. Predavanje je bilo na temu lavina,procjena kvalitete snijega,lavinsko sondiranje, potraga u lavinama, ortovox uređaji za potragu (eee lipo su mu sakrili uređaj) te spašavanje u lavinama.Svi smo vrlo pozorno pratili predavanje osobito naš DaliborJdok su neki od hladnoće počeli plesati. Nakon lavinskog sondiranja, procjene kvalitete snijega…predavanja su se nastavila u planinarskom domu na toplome.Stručni predavači i vrlo zanimljive teme, nekome kao upoznavanje na temu visokogorstva a nekome da stekne približnu sliku kako to sve izgleda tamo vani na velikim minusima i koliko je opasno.
Jedno novo iskustvo bilo je hodanje po zaleđenom Blidinjskom jezeru, a oni malo luđi, sva srića nitko iz naše ekipe, vozili su i automobile po površini.Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.
Nedjelja, -20 C, ee malo nam je ugrijalo za cila dva stupnja. Nakon doručka ( kao pravi englezi, kobasice, hrenovke, oglavina) podijelili smo se u tri grupe, prva grupa ekstremi, odoše na Čvrsnicu, druga grupa laganini, na Jelinak, treća grupa rekreativa odoše na skijanje, a četvrta grupa sređivanje doma. Ja sam se našla u grupi koja se penjala na Jelinak (1806 m), nas devet sa punom opremom (dereze, krplje, štapi, cepini, špage, pljoske i nesto sitno za marendu) krenuli smo se uspinjati, propadati u snijeg, ma bilo nam je veselo u svakom pogledu.Pred nama su se sa svakim korakom u vis otvarali predivni vidici. Svako malo info o planinama kojima smo okruženi (Biokovo,Kamešnica, Troglav, Golija, Šator, Vran, Velež, Maglić, Čabulja…)
I kako to biva na kraju, cijeli vikend bilo je nezamislivo ne zaokružiti ručkom u Hajdučkim vrletima, a Blidinje nas je ispratilo predivnim bojama sunca u zalasku. Zadovoljni jer nas je poslužilo predivno vrijeme, puno toga smo naučili, odradili vježbe, nahodali se, smijali se, upoznali neke nove ljude i obogatili svoje živote.
"Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti, ni izgubiti, niti mi ih neko može ukrasti."
Sanja Kljajić
