Putevima predaka i tragom mahovine
Mosor (23.02.2025) Dolac Gornji-Rašeljka‐Tomići-Perdići-Pocrnjići-Dolac Gornji
Izlet je započeo uz pitanje našeg Čavale – “Koja je to Luca koja bi vozila kombi?” Naravno, nije se radilo o nekoj misterioznoj vozačici, već o našem Luci iz Italije, čije nas je ime ovog jutra dobro nasmijalo.
Dok smo ispijali jutarnju kavu, uz žamor i laganu pripremu za dan koji nas čeka, naša vodička Nikolina donijela je ključnu odluku. S obzirom na vremenske uvjete, umjesto planiranog uspona na Debelo brdo, odlučili smo se nastaviti i dalje na Mosor, ali ovog puta prema povijesnom prijevoju Rašeljka i zaboravljenim selima Zamosorja.
I bila je to prava odluka! Nakon prijevoja Rašeljka, staza koja se protezala pred nama bila je prava čarolija – vijugava, meka pod nogama, okružena stijenama prekrivenima mahovinom, kao da smo zakoračili u bajku. Svjež zrak, tišina prirode i zeleni tepih koji je prekrivao kamenje stvarali su prizor kojeg ćemo dugo pamtiti.
Koračajući dalje, prolazili smo kroz sela Zamosorja, ona mjesta do kojih su nekada mogli doći samo mazga ili pješak. Danas su ta sela nijemi svjedoci nekih prošlih vremena – prazne, srušene kamene kuće pričaju svoju priču, dok ih priroda polako preuzima natrag. Hodajući tim tihim stazama, pokušavali smo zamisliti kako su nekada ovdje tekli životi – kakvi su razgovori ispunjavali dvorišta, kako su mirisi domaće kuhinje ispunjavali zrak, koliko su puta kamenim stazama odzvanjali umorni, ali zadovoljni koraci domaćina.
Naravno, izlet nije bio potpun bez dobre hrane. Nakon što smo proveli dan na svježem zraku, bilo je vrijeme da nahranimo i tijelo, ne samo dušu! Lovac nas je dočekao s obilnom i ukusnom večerom – divljač, pašticada, bogati okusi tradicije koji su nas podsjetili zašto volimo ovakve avanture. A za kraj – malo slatkoga! Dok su se dečki počastili palačinkama, mi ostali smo uživali u atmosferi i prepričavali dogodovštine dana.
U tom veselom raspoloženju, nismo zaboravili ni našu vjernu suputnicu, pasicu Auroru, kojoj smo zajednički podmirili putni trošak – jer prava ekipa uvijek misli na sve!
I tako smo, puni dojmova, napunjenih baterija i s osmijehom na licu, završili još jednu nezaboravnu avanturu. Dok smo se vraćali kući već su se rađale ideje za sljedeći izlet – jer dobro društvo i planine uvijek garantiraju nove priče koje vrijedi ispričati.
Željka Kulušić
