VELIKA ĆULUMOVA ŠPILJA - GOSPODSKA ŠPILJA - KOTLUŠA
Iako nas je ružno i nestabilno vrijeme pratilo čitav taj tjedan, za našu speleološku avanturu oblaci su se oblaci. U 9 sati okupili smo se nedaleko od prvog cilja, gdje nas je već čekao vodič i predavač Tonći Rađa. Nakon kraćih priprema, presvlačenja i stavljanja kaciga na glave, krećemo prema ulazu u Veliku Ćulumovu špilju ispred kojeg smo poslušali informativno i zanimljivo predavanje o osnovama speleologije. Kako bismo odmah primijenili novostečeno znanje polagano smo se u koloni, uz upaljena svjetla na kacigama, zaputili u mrak i jako brzo uvidjeli zašto je dobro imati gumene čizme i staru odjeću. Zbog kiša i stanovnika ove špilje, tlo je, na opće oduševljenje svih polaznika, bilo prekriveno gnjecavim izmetom koje je špilji davalo poseban miris. Osim sa šišmišima, u ovoj smo se špilji susreli s paucima koji su plazili po stalagmitima, neobičnim skakavcima i još ponekim insektom, ali su nam lijepi speleološki ukrasi raspoređeni duž čitave špilje popravili doja. Kad smo došli do kraja, za poseban doživljaj gasimo naglavne lampe i čučimo u mrklom mraku i tišini. Sada kad poznajemo put i sve prepreke, povratak je brži, izlazimo iz špilje i krećemo prema drugoj destinaciji.
Nakon polusatne vožnje po makadamu dolazimo do odredišta i još jednom se presvlačimo. Gospodskoj špilji baš pristaje taj naziv, jer su se oni koji su se za odlazak ispod zemlje pripremili kao za modnu pistu puno bolje osjećali. Puno je prostranija, otvorenija i prohodnija od prethodne, pa smo se kroz nju ležerno kretali, ali zbog speleoloških ukrasa je i ona lijepa. Najzanimljiviji dio, ponor koji vodi dublje u jamu, dočekao nas je na kraju, ali nismo mogli nastaviti jer nemamo speleološkog iskustva ni opreme. Naime, ova se špilja nalazi iznad izvora rijeke Cetine i još uvijek se istražuje, pa bi zacijelo bilo uzbudljivo vidjeti što sve krije na putu gdje su postavljeni ringovi. Ležerno se vraćamo prema izlazu i nastavljamo putovanje.
Prije odlaska u posljednju špilju, kratko se zaustavljamo na Vrelu Cetine, uživamo u predahu i prirodnim ljepotama ovog kraja.
Oblaci su se počeli skupljati, a nakon trećeg i posljednjeg presvlačenja krećemo prema Kotluši. Do ulaza u špilju imali smo razigranog četveronožnog pratitelja, grupno se slikali, a nakon toga se dio nas zaputio unutra, dok se ostatak vratio tamo gdje smo ostavili automobile i strpljivo nas čekao. Posljednja špilja bila je uvjerljivo najzanimljivija i najteže prohodna. Penjali smo se, čučali, puzali, provlačili, pronašli svakakve ljudske i životinjske ostatke, zube i nešto nove keramike koju je Tonći Rađa obilježio i po koju se netko možda do sada već i vratio. Prljavi, ali ponosni dolazimo do dijela špilje gdje nam nakupljena voda sprječava daljnji prolaz. Lagano krećemo natrag svjesni da je ovo iskustvo samo neznatan dio onoga čime se speleolozi bave.
Po izlazu iz Kotluše dočekala nas je kiša, pa smo brže bolje požurili prema vozilima, presvukli se i otišli na zaslužene tople čokolade i pivo u Vrliku. Dojmova je bilo svakakvih, atmosfera vesela, a krije li se među nama koji budući speleolog, vrijeme će pokazati.
Mateja Šop / Speleologija 14.11.2021
