DINARA: PODINARJE (KIJEVO) - VELIKI PROŽLOG – OŠLJAK
Nedjelja, 2. 1. 2022.
Jutarnje sunce najavilo je prekrasan dan, kao stvoren da se provede u prirodi i s prirodom. Nalazimo se na autobusnom kolodvoru i u manjem sastavu od previđenog kombijem Društva (napokon ponovo u voznom stanju!) odlazimo u pravcu Dinare. Kombi parkiramo u Podinarju gdje nam naš vodič Tomislav Jerković detaljnije objašnjava plan izleta, koji uključuje i markiranja stupovima dijela staze kroz Veliki Prožlog, kako bi se planinari s dinarske ferate mogli i njome neometano spuštati. Nakon kraćih priprema, krećemo odlučnim koracima noseći markacijske stupove, netko po jedan, a netko i po tri, četiri.
Ubrzo nakon prelaska kanjona staza postaje strmija i izazovnija. Nakon prvog stjenovitijeg dijela staze kroz Veliki Prožlog, Mlađo odlučuje ostati i dobro učvrstiti markacijske stupove dok nas petero nastavlja uspon. Staza nas dalje vodi kroz šumovitiji, ali još strmiji predio, gdje moramo paziti i na sipar (što će još bitnije biti na povratku). Nakon otprilike 2h i 45min dolazimo na vrh Velikog Prožloga, velike travnate livade gdje se otvaraju prekrasni vidikovci - s jedne strane planine prekrivene snijegom, a s druge strane Peručko jezero i otvoren pogled sve do mora i otoka. Tu radimo malo veću pauzu i odmaramo se prije zadnjeg dijela uspona na Ošljak i posjeta skloništu Drago Grubač. Zadnji dio staze do Ošljaka je markiran i nagib je manji, ali su nam noge već teške, a uz to osjećamo i posljedice božićnog i novogodišnjeg prekomjernog uživanja u jelu i piću. Zbog toga nam je laknulo kad smo nakon otprilike 1h i 40min stigli do skloništa „Drago Grubač“, gdje smo osim u hrani i odmoru mogli uživati i u malo snježnih radosti.
Nakon neizbježnog fotografiranja (dokumentiranja bili smo tu i tu) ispred skloništa i pokraj velikog karabinera smještenog malo ispod samog vrha Ošljak, koji simbolično predstavlja i završetak puta Dinarske ferate, počinje naš silazak istom stazom. Iako smo morali biti koncentrirani i paziti na svaki korak, zalazak sunca uz palete raznih boja i prizori koji su nas ispratili s Dinare u noć bili su predivni.
Umorni, ali zadovoljni što smo bogatiji za još jedno planinarsko iskustvo, odlazimo u HPD Zolj Vrlika na zasluženo hladno pivo.
Martina Jabuka
