Uspon „100 žena na Sniježnici“
7.3. - 9.3.2025.
Prognoza je najavljivala da će to biti sunčan i lijep vikend kada je skupina od nas šestnaest krenula put Dubrovnika. Skupila se ekipa po cijeloj vertikali, od prvašića do umirovljenika. Nakrcali smo kombije i put pod noge. Gledam i malo se mislim, hoće li ova mlada dama voziti kombi sve do odredišta?! A put je dug; autoput, magistrala, serpertine, usponi, usko, strmo..., valja biti skoro profesionalac. Na moje divno čuđenje, ta žena vozi fantastično, Ljubica je profesionalac. Zaslužila je buket ruža za Dan žena!
Put je bio ugodan, red smjeha, red glazbe, red priče, i tako stigosmo do konaka.
Jutro 8. marta krećemo na odredište – Kuna Konavoska, odakle kreće uspon na Sniježnicu. Okupilo nas se preko dvjesto, od toga oko sto šezdeset žena. Bilo je tu volontera, članova planinarskog društvo "Sniježnica" u suradnji s HGSS stanicom Dubrovnik, planinara iz Planinarskog Društva „Imber“ Omiš, mi iz Planinarskog društva "Promina" Drniš, Planinarski Klub Subra Herceg Novi i Škola trčanja Konavle.
Iz samog sela staza je strma, kamenita i vodi serpertinama. Većim djelom staza je djelo ljudskih ruku, podzidana je i nasuta kamenom. Postavljen je križni put do samog vrha – Ilijin vrh (1234 mnv) gdje se nalazi istoimena kapelica s pečatom. Gazili smo u koloni jedan iza drugog. Formirao se ljudski lanac, a naša glumačka zvijezda Aurora, Čavalina kujica nadzirala nas je i ophodila, trčkarala je od jednog do drugoga planinara. Svi su je redom dragali i mazili. Pogledi su pucali na vrhove planina Bosne i Hercegovine, te Crne Gore. Za nešto više od dva i pol sata stigli smo na vrh. Uslijedio je fotografiranje, odmor i okrepa. Pri povratku domaćini su nas počastili planinarskim grahom na livadi.
Večernji dio dana bio je rezerviran za obilazak Dubrovnika. Prošetalo se Stradunom, fotografiralo i jeo prvi ovogodišnji sladoled. Do parkiranih kombija trebalo je potegnuti pješke. Citirat ću našu Ana: „To nam je Šime organizirao dodatni izlet kako bi prešli kvotu od 20 000 koraka u jednom danu.“ Tako smo skupili još tri, četiri tisuće koraka, pa nam je upriličena večera na Dan žena itekako godila. A i red je da se počastimo na tako važan datum.
Ujutro 9. mart uslijedio je povratak kući. Usput smo obišli Srđ, divili se pogledu na Dubrovnik i okolne otoke. Posjetili smo Muzej Domovinskog rata, a vodič je bio član našeg društva. Vratila su se sjećanja na dane kada su hrabri mladići stali u obranu svoje Domovine i za to im velika slava i hvala.
Napuštamo dubrovačko područje i polako se primičemo Pelješcu. Tabla na cesti jasno ukazuje: lijevo za Split, ravno za Neum. Podužišmo ravno, a onda desno!? Aha, svratilo se na malostonske kamenice. Bila nam je želja degustirati ih na splavu. Ups, evo nezgode! Moja malenkost kročila je na neučvršeći drveni stolac misleći da je to stepenica. Zarotira se stolac, puče, a mene gravitacija povuče na pod; sve četiri u zraku! Naočale su završile u moru, a ribar Šime ulovio ih je mrežom. Nasmijah pošteno sebe i Dariju, a bome i ostale. Kamenice su bile top uz gutljaj crnog vina.
Nastavljamo put Stona, kratka šetnja centrom i kavica, pogled na zidine i komentar da će mo ih obići drugi put. Noge više nisu za uspone, valja se odmoriti. Nastavljamo put uz zaustavljanje i fotografiranje pred Pelješkim mostom. U dolini Neretve „pobrstili“ smo jedan štand s agrumima, suhim smokvama i likerima od agruma. Napunili smo rezerve C vitaminom i lalganini put Drniša. Eto nas u predvečerje obogaćeni novim iskustvima, druženjima i usponom.
Hvala Dariji (i Šimi) na organizaciji i provedbi ovog izleta, a svim ostalim sudionicima na obilju smijeha i veselja. Do novog druženja pozdrav svima!
Ivana Grabić-Marin
