II. izlet Opće planinarske škole počeo je samim dogovorom u četvrtak kao i obično, većina školaraca i poneki stari član i dogovor je pao. Od početka smo mi školarci naučili da organizator izleta zadržava pravo promjene izleta, ali nama to ne smeta jer važno je samo da se negdi ide. Plan je bio otići na Dinaru i to na Veliki i Mali Maglaj. Rano jutranje uzbuđenje, oblačenje, pogled kroz prozor očekujući lip i sunčan dan, čak ni magla u velikoj mjeri nije mi mogla pokvariti dan te odlazak na izlet. Skupljanje u jutranjim satima na kolodvoru, provjera potrebnih stvari za izlet; prioritet je marenda kao i inače, raspoređivanje po kombiju i osobnim autima te odlazak prema Vrlici. Kako bi se reklo ne valja kršiti stare običaje, e pa tako se po običaju i ovaj put stalo u Vrlici na kavu. Tu nam se pridružuje ostala ekipa koja dolazi iz pravca Knina, broj nam se sve više povećavao. Nakon pola sata valjalo bi krenuti jer smo "za putom".
U koloni od 5 auta krećemo prema Biteliću, malom selu u podnožju Dinare te se na na sasvim golim brežljucima Dinare, visoravni Vrdovo gdje se nalazi i pl.dom sv. Jakova Bitelić. I tu smo, stigli smo na svoje prvo odredište, tu izlazimo, uzimamo svoje stvari te krećemo u obilizak predivno uređenog doma koji je otvoren samo po najavama. Predivno uređen eksterijer, kameni štih i odličan ugođaj. Pa kad smo već to sve razgledali, bilo bi vrime da i krenemo, naši vrijedni vodiči nam govore sve bitne elemente koji se vezuju za naš uspon na Veliki (1475m/nv) i Mali (1455m/nv) Maglaj. Nakon svih priča i vrijednih detalja valjalo bi krenuti i osvojiti 2 vrh ove hvale vrijedne planinarske škole.
Na čelu kolone nalazi se vodič koji nas vodi utabinanim stazama Dinare te u samom početku svatko diktira sebi svoj ritam hodanja te se formira kolona. Uz dobre gojze i dobru ekipu sve je lako, laganim koracima se penjamo i po potrebi stajemo. Već nakon sat vremena hodanja prostire se pogled na Mali Maglaj na kojem se nalazi križ i tad znamo da smo blizu i da je pravo vrime da damo sve od sebe. I naravno stigli smo, samo nakon dva sata hodanja, pa šta je to za nas nakon izleta na Rupe, to smo rješili kao od šale :)
Mala stanka, slikanje te idemo dalje, a već smo i gladni bili te je pravo je vrime za marendu ali ipak krećemo dalje do Velikog Maglaja jer ćemo tamo naći zaklonicu. Nebi to bilo to da ne vidimo nešto zanimljivo, naravno zec nas je iznenadio pri samom usponu i još nam je falilo da vidimo zmiju... i da vidili smo je, točnije cura koja ima dobro izražen i oštar vid da je na travnatom području uočila tu umornu i iscrpljenu životinju koja nije imala ni trunka snage da krene bižati nego je ko svaki pravi dalmatinac uživala i ležala te hvatala svaku zraku sunca, bio je to planinski žutokrug. Al dobro, mi nastavljamo dalje dok naš fotograf Tome poslikava svaki pokret zmije.
I stigli smo na Veliki Maglaj i da ... čarobno je, znati da si doša na vrh i da se tvoj trud isplati vidjeti takav pogled koji se pružao na Livanjsko polje, nezaboravni vidici na Kamešnicu, Biokovo, Mosor, bliže dalmatinske otoke, Svilaju, ostale vrhove Dinare, Cincar, Vran, Čvrsnicu, gotovo cijelu Cetinsku krajinu, grad Sinj kao i na visoravan Vrdovo, a sama Dinara dijeli Livanjsko i Sinjsko polje.
Ma dobro sad je stvarno vrime da se poide nešto, stajemo, vadimo hranu iz ruksaka i krećemo. Odma nakon toga je lakše i možemo krenuti u nove pobjede :) Nakon pola sata pauze i marende se spuštamo prema domu. Pomalo umorni ali zadovoljni, na samom putu susrećemo još zečeva koji preplašeno bježe od nas. Nakon uru vrimena spuštanja stigli smo do doma. Slijedi presvlačenje i bacamo se na drugi posa, moramo ponoviti, a poneki član i naučiti koji sve čvorovi postoje. Tomi i iskusnija ekipa se zalažu da svi znaju napraviti za početak bar 5 jednostavnijih čvorova i uspjevamo, zadovoljni smo mi, a valjda i oni kako napredujemo :) :)
Oko 17 sati krećemo prema kući te u zraku vidimo više paraglajdera koji jednostavno uživaju, gledali smo kako se zapravo kreće i uzleti, zanimljiv sport al se za sad još držimo samo tla. Nakon toga idemo na izvor rijeke Rumin, koji se nalazi u cetinskom području, točnije općini Hrvace, to je jedan od najvećih pritoka Cetine koji je toliko čist i sređen da smo svi ostali iznenađeni. Nakon kraćeg zadržavanja vraćamo se u svoj grad, svatko sijeda u svoj auto i odlazimo svojim kućama, s stečenim novim iskustvima i mnoštvom dobrih vibracija.
Gverić Martina
foto: Tom Samotnjak
