Na uskrsni ponedjeljak našao sam se sa Ićom na drniškom mostu na kavi. Par dana prije dogovorili smo se da ga povedem malo na Prominu. Kako je Ićo (inače Ivica) sportaš i u dobroj formi,odlučio sam mu pokazati drugačiju Prominu od one koju svi vidimo sa drniške strane. Krenuli smo nas dvojica i moj pas Šime oko devet sati preko Poljane kroz Fenčevinu kraj prostorija društva i popeli se na staru prugu za Kalun. Nastavili smo kroz Varoš pa na cestu za Lišnjak i Ispod Lišnjaka smo stazom stigli do Sv.Ilije. Dalje do Buva smo brzo došli i nakon dobrog komada puta smo stigli tek na početak staze preko Mijalovca.
Stazom smo dalje išli prema izvoru Mijalovac gdje smo stali i okrijepili se te dopunili vodu. Ova staza je inače jedna od najnovijih staza koja je markirana tek 2009. Godine i koja je jedna od najdužih i najzahtjevnijih staza na Promini. Svakim korakom Ićo se iznova oduševljavao jer nas je staza vodila iznimno atraktivnom rutom . Kad prilazite Promini vi idete jednim blagim usponom i tek onda jakim nagibom ulazite u planinu i penjete se do izvora. Nakon okrijepe nastavili smo ispod Crvenih greda koje su izraziti potencijal za penjačke aktivnosti. I baš ispod greda smo naišli na poskoka kojeg smo malo pričekali da se skloni jer je djelovao malo ošamućen.
Nakon greda uspeli smo se sajlom i nakon tog dijela puta kad smo izišli na čistinu viknuli smo iz sveg glasa. To vam dođe onako spontano nakon tolikog napora. Dalje smo pratili stazu i teren pa smo došli do križanja staze za Kosovačke lokve i dalje za Veliki točak ili dalje dom. Mi smo krenuli starim boksitnim putem i naišli na prekrasnu sliku u boksitnoj kavi. Voda koja je punila rupu bila je tirkizne boje i izgledala je nevjerojatno.
Nakon slikavanja počeli smo uspon na vrh i tu smo se uspeli već za nekih pola sata jer vas staza inače dovede do pred sami vrh. Pred vrhom su nam se izmjenjivali nevjerojatni prizori. Nebo je bilo prošarano oblacima, a vrijeme se mijenjalo svaki tren. U daljini na Svilaji čak je padala jaka kiša. Opet slikavanje,javljanje,uzimanje kamenčića sa vrha i polako do doma na ručak. U domu iznenađenje. Ekipa iz Oroslavlja, ekipa iz Makarske, par iz Zadra ,pet-šest naših drnišana. Ludilo! Baš smo se lijepo naćakulali,popili čaj i polako opet na stazu. Onaj prolom oblaka sa Svilaje stigao nas je u domu tako da smo za to vrijeme dok je padalo mirno uživali u toplini doma.
Nazad smo išli preko Badnja. Napravili smo još koji kilometar viška samo da Ići pokažem što je sve do sada propuštao. On se opet i iznova oduševljavao. Kad smo napokon stigli GPS nam je ukucao preko 28 kilometara.
A Ićo je rekao da ovo mora pokazati ženi i djeci, a čim želiš nešto podijeliti sa svojim bližnjima logično je da te je to nešto zapanjilo i da si to nešto zavolio. Eto tako je Ićo zavolio Prominu.
NIKOLA PERLIĆ
